Ja sam je prebolio. Posrećilo me da sam imao simptome i vjerujte mi da sa svojih 30 godina nisam ništa slično doživio dosad. Nije bezazleno.
A općenito ne znam što reći. Činjenica je da se stariji ljudi teže bore s tim, mladi skoro ne umiru. Sestru koja živi bez bubrega (dijaliza svaki drugi dan) nisam vidio pola godine jer nju bi sa 34 godine ubilo odmah. Barem iz poštovanja prema starijim i bolesnima nebi trebali srat o mjerama koje su slobodnije nego u cijeloj Europi. Praktički možeš što hoćeš i gdje hoćeš, samo s maskom i opreznije.
Inače mediji puno previše napuhuju stvar općenito. Negativa, negativa, negativa i negativa. Sad jedno 3-4 dana se potrefilo da nisam ništa uspio čitat ni gledat i mogu reći da sam se psihički povratio. Baš je jebeno teško to sve slušat iz dana u dan. Čudi me da nismo već dosad svi kolektivno pukli.