Što god ja mislio o ovom načinu prenošenja/pisanja vijesti i općenitom načinu na koji portal očigledno funkcionira, jasno mi je da se o nečemu mora pisati. Toliko je valjda svima jasno. Toliko bi, barem, svima *trebalo* biti jasno. Isto tako, koliko god je besmisleno pričati s onim tko ne želi slušati, još je teže samo šutiti. I zato, ako još jednom igdje na internetu pročitam: “Ali . . . o čemu se radi Death Stranding? . . . Kakva je Death Stranding igra?”, nakon što povratim dušu tipkovnice na laptopu ispred sebe, zapaliti ću stan u kojem se trenutno nalazim i ući ću frižider. Samo pitajte i gledajte što će se dogoditi.
Jednom kad Death Stranding izađe, ja ne znam kako će proći. Stvarno ne znam. Ne znam sto posto. Ne želim se praviti da znam. Ipak, mislim da će postojati veći broj "nezadovoljnih"; zadovoljstvo "zadovoljnih" će biti puno veće od nezadovoljstva "nezadovoljnih", iz najprostijeg razloga. Kao i kroz povijest, "nezadovoljni" ljudi najčešće ne znaju čime su točno "nezadovoljni".
"Ok, a čime si ti točno impresioniran u Death Strandingu?" je sasvim legitimno pitanje koje me možete pitati.
"Impresioniran sam svime."
Jednostavno je. Stvarno je *tako* jednostavno. Ne postoji razlog da kompliciram nešto tako jednostavno, ne postoji dovoljno dobar razlog da trošim više vremena na ovo nego što trenutno trošim.
Nisam vizionar, ali imam funkcionalne oči. Mislim, *mogu* vidjeti stvari ako gledam u njih. Nekad je dovoljno imati funkcionalne oči.
Ljudi su različiti i vesele ih različite stvari. Ljudi su različiti i različito interpretiraju različite stvari. Ljudi su različiti i neki ne intepretiraju ništa, nikad, nigdje. Ono što *ja* znam sa stopostotonom sigurnošću jest činjenica da *ja* ne trebam odigrati Death Stranding da znam da već odavno volim Death Stranding. Sve što mi je bilo potrebno za takav zaključak je - razumijevanje. Vlastita interpretacija određene situacije ili određenih situacija radi određivanja konteksta. Vjerovali ili ne, postoji i varijanta po kojoj vi jednostavno niste za Death Stranding, iako je Death Stranding za vas.
Ignoriranje svakog kadra, svake animacije, svake gameplay sekvence, pa i izjave živog, glavnog čovjeka koji stoji iza cijelog projekta koja nije bila, nema veze niti pripada okarakteriziranom “walking sim” dijelu kojeg se u stilu lobomitetskog papagaja ponavlja od sumraka do zore, a koju je isti taj živi, najživlji Hideo Kojima pokazao u ove tri godine — nije ignoriranje Hidea Kojime kao kreatora ni same igre kao kreacije; ono je puko ignoriranje samog sebe, negacija vlastitog postojanja, izvlačenje poluge zdravom razumu, brutalno osakaćivanje imaginacije i mašte, mentalna kastracija kreativnog aspekta vlastitog bića, bočno skakanje u prazan bazen na pun želudac s nekoliko desetaka metara.
Odavno sam to pročitao i istina je:
“Ništa na svijetu nije tako dobro podijeljeno ljudima kao zdrav razum, jer svatko misli da ga ima dovoljno.”
Kad pitate: “O čemu se radi Death Stranding?”, ja vam kažem: “Znamo i više nego dovoljno.”; Ja vam kažem: “Jebite se.”; ja vam kažem: “Jebite se, kmetovi; Hideo Kojima je tek nekoliko mjeseci bio udaljen da izbaci AAA naslov bez trunke “čistog” gameplay prikaza (što je istovremeno i najluđa i najhrabrija i najznačajnija stvar koja se mogla dogoditi industriji u ovom trenutku), a VI ste to uništili, na Kojimu ste poslali nekakvog uplašenog Sony kravataša koji je rekao: “Možda bi trebali . . .”
Kad Hideo Kojima za Death Stranding kaže da je u suštini ideja preuzeta iz dramskih predstava Kobo Abea (i možeš ih i sam pročitati, doslovno ti je dao imena), onda je to to. Kojima vam je rekao na čemu polazi koncept igre. Kad Hideo Kojima *doslovno* crta dizajn Death Strandinga na Tokyo Game Showu, ostali se smiju. Ne slušaju. Ne gledaju.
“Kojima, gdje je GAMEPLAY?!”
Ignoriranje očiglednog kriptičkog i misterioznog načina izbacivanja čistokrvne milijunski pogonjene AAA Sony igre Hidea Kojime je kao najgladniji mogući dolazak na nedjeljni ručak i guranje sočno domaće spravljene hrane sa stola na pod i odlazak prema fižideru u kojem se nalazi jogurt kojem možda je, a možda i nije - prošao rok.
Zna li internet uopće što želi od Death Strandinga?
U suštini, stvari/rasprave oko Death Strandinga u ovoj fazi su sljedeće (i prilično su jasne):
“Molim te, možeš li mi nacrtati dvije jasno vidljive banane na pjesku?”
“Evo. Dvije "jasno" vidljive banane na pjesku.”
“Molim te, možeš li mi nacrtati dvije jasno vidljive banane na pjesku?”
Ono . . . možda je vrijeme da skočim s padobranom bez padobrana.
TL;DR
Za sve one koji *točno* moraju znati kako izgleda gameplay “loop” DS-a, prije nego što se oproste s novcima, najjednostavnije mogu (popularno) pričekati nekog (profesionalnog) recenzenta da ih uhvati za ruku i objasni im što vole, ili mogu odigrati igru na YT-u prilično brzo, pa se onda još brže mogu prebaciti na sporu i temeljitu raspravu o pretencioznosti gaming kreatora koji je u industriji samo nekih trideset godina, i: “Ne zna ni sam što radi”.
Kad kupuješ knjigu pisca kojeg voliš, koliko točno stranica trebaš pročitati da bi se odlučio na kupnju? Pročitaš li uopće koju stranicu knjige prije nego je odneseš naplatiti na pult?
Slušaš li semplove svih pjesama na novom albumu glazbenika kojeg inače slušaš, prije nego što se odlučiš za kupnju albuma?
Ako novi film Quentina Tarantina traje 186 minuta, koliko minuta filma trebaš pogledati prije nego se odlučiš ići pogledati ga u kino?
Zašto bi stvari sa Death Strandingom trebale biti drukčije? Zato što igra dođe 400-500 ili 600 kuna?
Najgora stvar koja se može dogoditi nakon što završiš sa igranjem/čitanjem/slušanjem/gledanjem je: “Paaa . . . i nije mi se baš svidilo.” A onda prodaš Death Stranding za gotovo istu cijenu, ako ne i istu.
Ali ne vidite, ne želite vidjeti. Želite vizionarstvo. Jer funkcionalne oči su zakurac.
Zašto se ljudi oko investiranja u video igru ponašaju kao da je riječ o kupovanju kuće ili i investiciji koja se radi jednom u životu, nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Molim vas, ne očekujte da vam Hideo Kojima odgovori.
*Ključni* TL;DR
Ako pod svaku cijenu *morate* vidjeti gameplay DS-a, NIKAD nećete posjedovati svoju vlastitu kuću.
P.S.
Death Stranding je najbolja igra, jer je igrate već tri godine, a da niste ni svjesni. Svaki put kad netko od vas na internetu pita:
“Kakva je Death Stranding igra!?”,
Kojimina potencijalna sijeda dlaka u kosi . . . NIKAD ne postane sijeda dlaka u Kojiminoj kosi.
