Evo završio upravo igru pa da napišem svoje dojmove.
Sve je ovo pisano iz perspektive nekoga tko do tjedan dana prije izlaska Elden Ringa nije imao baš nikakav interes za igru. Hype je napravio svoje, bacio oko na neke reviewove pa mi se svidio otvoreni svijet, puno bossova a i sama mehanika souls igara me pomalo zainteresirala. I tako sam, kao test jel to za mene, skinuo Bloodborne koji mi prvi put nikako nije sjeo te sam ga obrisao nakon sat-dva igranja. Ovaj puta pristupim svježije, sa manje predrasuda kako su te igre nemoguće teške koliko su opisivali i casual igrači i prijatelji koji su platinirali sve moguće FS igre. Iako nisam nikad niti jednu do tad igrao, pogledao sam dosta videa na YT i speedrunova (koji su mi općenito fascinantni) i mislim si „pa dobro, reflekse imam, valjda će to za početak biti dovoljno“. I tako se zaljubim u Bloodborne i „progutam“ ga u roku par dana. Osjećao sam se svemoćno kada me kao totalnom početniku u taj žanr, prvi boss ubio tek negdje na pola igre.
I tako padne odluka, znao sam da sam pri kraju BB-a i taj dan kada sam došao sa posla, kupim Elden Ring, stavim da se skida i uđem u BB. Završim BB a Elden taman na nekih 15tak minuta od kompletnog downloada – savršen tajming. I tako odmah pokrenem i taj famozni Elden.
Svijet ogroman, milijun izbora i sve tako divno i krasno. Prije nego što sam uopće i došao do prvog bossa (kojeg sam, sasvim prikladno, skroz promašio) sam istražio sve gdje sam do tog trenutka u priči mogao doći i izvrsno se zabavljao. Prve primjedbe su bile (i ostale) što ne postoji nikakav indikator koliko je neki boss težak (to jest, iznad mog levela) sve dok ga ne udarim prvi put pa naučim lekciju da ga ne bi trebalo još dirati, što mi nije leglo budući da je skroz otvorena igra i mogu sad ubiti jednog bossa koji mi je skroz okej izazov dok već za 5 minuta me može drugi one shotat a nije da sam ga tražio na drugom kraju mape u nekom end-game području nego je bio tu negdje u blizini. Ali dobro, sve dok mogu natrag uzeti svoje rune sve je u najboljem redu. Glavni bossovi su naravno bili teži, više faza i puno više mehanika kako i priliči.
Ali sada kada gledam općenito na borbu, moram se dotaknuti „delayed“ napada kako bossova (gdje je to bilo i najbolnije) tako i ovih većih, običnih protivnika. Neki će reći da je to tako da bude teže, nepredvidljivije i bili bi skroz u pravu ali evo za primjer boss fighta: to i je teže ali samo na prvu kada prvi put vidiš bossa. Već drugi pokušaj znaš da je napad delayed pa to više i nije nepredvidljivo. Više mi je legla borba u BB jer tamo, koliko se sjećam, toga nije bilo ili je bilo u puno manjoj mjeri i puno očitije (tu ne brojim klasične „charged“ napade koje vidiš iz svemira da dolaze nego usred combo napada da jedan ide brže pa drugi sporije itd), i tamo mi je borba tekla fluidnije i puno ugodnije jer i prvi i svaki naredni pokušaj na bossu je bio stvar refleksa i brzine. Barem je takav moj dojam, a možda je i samo stvar osobnog burn outa jer sam kao početnik u žanr upravo odigrao dvije takve igre back to back bez pauze, jer sam na kraju Eldena već polako bio bez prevelikog entuzijazma za oslanjat se na skill više nego što treba (kao npr. što sam bio kroz cijeli BB i oko polovice Eldena) i zadnjih par bossova je bilo da dropam Mimic i udri. Naravno, to samo po sebi nije dovoljno, uvijek sam prvo „namjerno“ umro jednom-dva puta da naučim napade i reakcije bossa na moje pokrete ali da sam bio jednako nabrijan i svjež kao na početku, vjerojatno bi to napravio bez mimica pa koliko god pokušaja trebalo.
Lokacije su vrlo lijepe i svaka je drastično drugačija, imaju atmosferu koja savršeno opisuje njezino stanje i sve što se nalazi u njoj. Grafički igra nije impresivna niti se tako izvodi na quality modu (PS5) ali nikad nisam ni mario za to. Svaki od glavnih dijelova zona/mapa, a to su obično gradovi/dvorci, je ogroman, nekad i preogroman. Uz to, raspored gracova na takvim lokcijama zna nekad stvarno biti katastrofa ali rekao bi da je to par iznimaka budući da točno imam u glavi dijelove gdje sam to zapamtio. Uz to, primjedba i za doziranje neprijatelja na takvim lokacijama i koliko su ti neprijatelji jaki. Možda ovisi o buildu a možda i jer je moj problem što moram isprobati svaki put, zaviriti u svaku sobu i kut, ali te dvije primjedbe u kombinaciji su bili najveći izvor frustracija. Ali ajde, tu mogu kriviti sebe jer volim počistit sve putem a developeri su se odlučili na trenutke dobro našaliti sa takvima kao ja. Bilo je tu i rekao bi forsiranja vrlo jakih neprijatelja (mini boss?) koji su u nekim dungeonima legit bossovi pa je to vrlo brzo stvorilo zasićenost i jedva sam čekao da više odem negdje dalje od tog grada.
Glazba većinom odlična, kod bossova definitivno ali bilo je na trenutke u gradovima da ne svira gotovo ništa, nešto čmelji u pozadini a ispred mene cijeli jedan dio još neistraženog grada/dvorca obasjan suncem – malo razočaravajuće.
Gameplay sam po sebi neću komentirati jer mislim da je to najlakših 10/10 gdje se nema šta dodati. Na stranu balansiranje oružja i buildova – to uvijek svakako dolazi sa vremenom i nikad i nigdje neće biti savršeno pa nema smisla to uzimati u obzir. Sam sam si kriv što sam od početka do kraja igre imao dvije jebene uchigatane (ok, jedan dio i meteoric ore blade) tako da mi je borba bila jedna te ista i smorila me ali nitko mi nije branio da imam drugo oružje ili kompletno drugačiji build. Zato me i vesele naredni prelasci igre (koji će ipak pričekati) jer svakako želim isprobati i nekakav mage i heavy buildove.
Ono što nikako ne mogu oprostiti su definitivno:
-lock on: na velikim neprijateljima je smrt jer iskreno do kraja igre nisam skužio šta točno prati, jel glavu, jel neku točku u tijelu (sredinu mase ili visine protivnika?) pa tako nekad dobro dođe da vidim kako priprema neki napad visoko iznad mene dok u slijedećoj sekundi, kada želim proći ispod i udarat po tijelu dok on završava svoj napad daleko iza mene, kamera prati to što on udara daleko iza i tako mi lika okreće i odjednom udaram u zrak. Tu je bilo kombiniranja lock on pa ga makni pa ga opet za 2 sekunde lockaj, ali tu se zna lockat na nebulozne stvari iza/pored onoga što ja želim pa eto frustracije. I deeefinitivno ono najgore u vezi toga, dok ja trčim u jednom smjeru i gledam kamerom oko sebe i sad želim lockati na nešto iza i pripremit kontru dok ja trčim u suprotnom smjeru, znaš šta? Resetirat ćemo ti kameru da gledam ispred sebe a jebo lockanje na ono što ja želim. Ne znam zašto je to tako užasno napravljeno da mi lik mora tijelom biti okrenut prema neprijatelju da ga normalno lockam ali nije me činilo ni najmanje sretnim.
-queanje inputa/lagani delay na inputima: znam da ovo ima svoju svrhu da se izbjegne abuse nekih mehanika (panic roll itd) ali me znalo dosta puta sjebati kada mi nikakav abuse nije bio na pameti nego se situacija promijenila i sad više ne želim napraviti tu akciju koju će moj lik izvesti. Npr. stiskanje L1 dok imam dvije katane, jako često bi napravio extra napad koji ne želim nego se sad želim odrollat negdje ali zbog toga što sam jednom-dva puta više stisnio L1 odjednom, on će nastaviti s tim napadima duže nego što mislim da je potrebno. Primjer: stisnuo sam eto jbg 3 puta iako želim da izvede 2 power stance napada i okej, kad napravi 2 volio bi da mogu promijeniti mišljenje i sada se odrollati jer prošlo je bar sekundu (što je zapravo puno u ovakvoj igri) od tih inputa i ajde pusti me sad nakon 2 napada da se ipak odrollam jer situacija se promijenila i zbilja ne želim taj treći zamah nego želim odjebat od bossa. Isto tako, kada pokušam to okrenut u svoju korist sa double potionom jedan za drugim, često ne uspije nego moram odvojeno sad opet drugi popit i uzimat si sekundu dragocijenog vremena jer očito nisam dobro pogodio taj misteriozni tajming kada će prihvatit input que a kada neće.
-„brzina“ korištenja itema: e sad, tu mi je plus što flask sporije pije, jer tako moram oprezno planirati kada ću posegnut za healom a ne da me instant, risk free, napuni. Međutim, kod ostatka itema me to smetalo jer je jednako sporo a radi se o npr. bobicama da maknem poison. Većinu vremena bi onda ubio sve okolo pa tek onda išao koristiti iteme jer u borbi sa 2 ili više je to osuda na smrt tako da sam općenito te sve iteme koristio vrlo malo, neke i nikako, tijekom igre što smatram da je velika šteta jer se većinom korištenje činilo kao prevelik rizik, pogotovo kad gledaš da bi iskoristio item i da je vrijeme za heal.
-Dosta nespretne kontrole na konzoli, uz spori odaziv izbornika (trokut pa strelice za izbor radnje). Možeš ti sporije iskoristiti item ili šta god je bindano na to polje, ali daj barem nek odaziv tog izbornika bude brz i dosljedan kad već kontrole nisu.
Sad tek vidim koliko toga sam natipkao a koliko bi još volio tako da je bolje da ovdje završim. Svakako sam već sad pretjerao pa vjerujem da većina neće ni pročitat kad vidi koliko toga ima. Ocjenu neću davati, 10/10 nije sigurno ali je apsolutno odlična igra koja će biti jak kandidat za nagrade ove godine i koju se veselim odigrati još koji put, ali prvo pauza.
EDIT: Završeno na lvlu 156, uz 75 sati.
