Sad kad sam malo više zagrebao površinu ove igre, stvarno mi je drago da ovo nisam propustio. Po mapi vidim da ne čeka ogromni RPG, ali vidim da je sve maksimalno posloženo kako bi bilo pristupačno, od brzog trčanja, mountova, kasnijeg teleporta i kako kažu, konačne mogućnosti izbjegavanja slučajnih borbi.
DQ 11 je baš feel good igra, uopće nije zahtjevna ako se igra pametno, vizualno i stilski je odlična. Zasad jedini veći prigovor mi je na glazbu, koja unatoč tokijskom filharmonijskom orkestru i nije odveć oduševljavajuća. Ali voiceover je baš jebenica, savršen posao. Sve ostalo vuče na tešku klasiku uključujući i priču.
Inače, ne znam jeste primjetili, ali na fizičkom izdanju omota možete okrenuti pozadinu s unutrašnje strane na prednju stranu i samim time dobivate cover koji je inače u japanskoj verziji. Kul.
