Nakon većeg broja ne baš najuspješnijih pokušaja izdavanja akcijskih igara za Nintendov Famicom, 1987. kompanija Square Co., Ltd. pokreće novi projekt pod vodstvom Hironobu Sakaguchija. Demotiviran prošlim neuspjesima Sakaguchi za svoj novi projekt uzima kao uzor Enixovu iznimno popularnu igru Dragon Quest te uz izjavu: "Nisam sposoban napraviti dobru akcijsku igru. Mislim da mi bolje leži pričanje priča". započinje rad na Squareovom RPG naslovu nazvanom Final Fantasy. Igra je u Japanu polučila uspjeh iznad svih očekivanja čime je potaknula Square na stvaranje nastavka. Uskoro za njim još jednog i još jednog i još jednog... Danas se serijal računajući sve nastavke, spinoffove, remakeove i portove sastoji od 100 naslova i jedan je od najznačajniji u povijesti gaming industrije općenito.
Izdan 1987. Final Fantasy je prvi nastavka serijala. Nastao je pod vodstvom Hironobu Sakaguchija sa početnim razvojnim timom od četvero ljudi. Igra je klasičan RPG na poteze, sa elementima koji su preneseni direktno iz D&Da. Igrač započinje kreiranjem grupe od četiri lika od ponuđenih 6 klasa ( warrior, monk, thief, white mage, black mage i red mage). Igra nakon toga započinje i omogućuje igraču poluslobodno istraživanje svijeta. Smjernica o tome kuda treba krenuti ili što je cilj igre nema, već je potrebno istraživati gradove i pričati sa npc likovima da bi se otkrilo kako i kuda dalje. Istraživanje je često prekinuto borbama sa nasumičnim protivnicima u kojima se igra prebacuje na poseban ekran sa protivnicima na lijevoj strani i igrivim likovima na desnoj, danas svima poznat sustav turn based JRPG borbi. Sam sustav borbe je arhaičan, igrač odabire napade za sve svoje likove nakon čega ih oni sekvencijalno izvode. u slučaju da se odabere isti protivnik kao target za više igrivih likova i on pobjegne ili pogine, svi će napadi promašiti. Magije se baziraju na DnD sustavu, odnosno svaka se magija prema jačini može se koristiti određen broj puta prije odmora. Likovi za razliku od modernijih nastavaka nemaju MP. Napredovanje likova dolazi u obliku exp bodova koji se dobivaju ubijanjem protivnika te nakon određenog broja skupljenih bodova igrivi lik postane jače te može koristiti više magija. Nakon određenog dijela igre likovi čak napreduju u novu klasu čime postaju jači i promijeni im se izgled.
Iako to danas to zvuči smiješno kad se pogledaju slike, FF je u svoje vrijeme izgledao impresivno. Različiti spriteovi za različite klase i čudovišta, drugačije animacije napada za različita oružja i magije te veliki lijepo dizajnirani svijet nisu nešto što se je često viđalo u osamdesetima.
Još impresivnija je glazba. Sastavljen od danas slavnog Nobuo Uematsua, soundtrack sadrži 20 melodija koje iznimno pridonose atmosferi igre. Dan danas, 30 godina od izlaska igre je i dalje ugodan za slušanje čak i u svojoj originalnoj midi izvedbi. Izdvojio bi Opening Theme i Victory Fanfare između tih 20 originalnih melodija. Prvu zbog osobnog ukusa, a drugu zbog prepoznatljivosti i sveprisutnosti u serijalu kao i osmijeha kojeg će izmamiti na lice svakome tko je odigrao bar jedan nastavak.
Final Fantasy nije igra bez problema, lako je pronaći pregršt bugova i danas igranje originalne verziju nije baš najugodnije iskustvo. Za one koje žele probati igru preporučio bi ipak GBA port, ali ljubitelji serijala bi trebali bar probat započet ovaj naslov da vide svojim očima od kuda je sve počelo.
-6.jpg)
https://www.youtube.com/watch?v=1InYjqksUO0
https://www.youtube.com/watch?v=lz8S0HQzrpU
Zbog iznimne popularnosti prve Final Fantasy igre bilo je potpuno očekivano da će uskoro uslijediti nastavak. Final Fantasy 2 tako izlazi nepunih godinu dana nakon prvog nastavka. Igra donosi jako puno promjena u odnosu na svog prethodnika. Fokus je ovaj put na priči i igrač više nema slobodu kreiranja svojeg partyja, već su mu dodijeljena 3 fiksna lika sa predloženim imenima. Firionu, Mariji i Guyu se kroz priču pridružuju razni likovi koji privremeno popunjavaju četvrto mjesto u grupi. Protivnici više ne daju exp niti likovi levelaju, već im se statistike mijenjaju ovisno o akcijama. Lik koji često fizički napada će tako imati veći STR, dok će onaj koji koristi magiju povećati INT. Izmijenjen je i način korištenja magija. Odbačen je DnD pristup i likovi su dobili MP bodove, koji se troše za korištenje magija. U borbu je uveden i druge red za likove, pa tako i igrivi likovi i neprijatelji mogu biti u 2 reda od kojih je stražnji imun na fizičke napade. Izmijenjen je i način razgovora s likovima. Za razliku od prve igre gdje je bilo dovoljno samo proletjeti kroz svaki razgovor da bi se napredovalo, FF2 uvodi sustav ključnih riječi. Povremeno bi se u razgovoru pojavila posebno označena riječ koju je igrač mogao zapamtiti pomoću komande te je kasnije koristiti da bi napredovao u nekom drugom razgovoru. Zanimljiv sustav koji je odbačen nakon ove igre.
Osim promjena u gameplayu, FF2 uvodi i 2 lika koja će se pojavljivati kroz cijeli ostatak serijala. Prvi je Cid, lik kojeg će se u budućnosti u različitim oblicima moći pronaći u svakom nastavku, dok je drugi chocobo, žuta ptica koja omogućuje kretanje po svijetu bez borbe, a koja je danas jedna od maskota serijala.
Sa toliko novosti u igri i relativno kratkom razdoblju razvoja igra je izašla bez pretjeranog testiranja i to je rezultiralo velikim brojem bugova. Igrač tako može poništiti komande u borbi a da igra i dalje zapamti promjene u statistikama koje bi nastale tom komandom omogućujući tako da se već u prvoj borbi potpuno razvije likove ako igrač ima dovoljno strpljenja. Bossevi nisu dobili imunitet na statusne magije pa je tako moguće sa jednom magijom kao što je Toad, Mini ili Death u jednom potezu završiti i najteže borbe. Neke magije uopće ne funkcioniraju, evasion statistika može preći preko maksimalne vrijednosti i završiti u negativnom broju...
Sa svim tim problemima FF2 nije postigao uspjeh originala i pri izdavanju igara na zapadu Square je odlučio preskočiti ovu igru tako da originalna Famicom verzija nikad nije doživjela englesku verziju.
Kao i u prvom nastavku želio bih istaknuti glazbu s kojom je Uematsu ponovno napravio odličan posao. Upečatljivi Rebel Army Theme, melankolični Town i veseli Chocobo Theme su samo neke od odličnih melodija skladanih za ovaj nastavak.
FF2 je danas zapamćen kao previše eksperimentalan i smatra se jednim od najgorih nastavaka serijala, ali i dalje ima određeni šarm i zanimljiv je za igranje baš zbog tog odstupanja od ostatka serijala.
https://www.youtube.com/watch?v=_UlKXZEl7n0
https://www.youtube.com/watch?v=LXPGnT9sjaE
https://www.youtube.com/watch?v=rFxBYMFPRC4
Poučen greškama počinjenim u prošlom nastavku, Square je za razvoj trećeg uzeo više vremena. U travnju 1990. konačno izlazi posljednji nastavak serijala na Famicomu - Final Fantasy 3. Rezultat dodatnog razvoja je iznimno ispolirana igra iz koje su uklonjeni svi problemi njenih prethodnika. Nema više kritičnih bugova koji narušavaju gameplay, a igra je toliko krcata sadržajem da jedva stane na kazeticu za Famicom. Naravno, igra je polučila ogroman uspjeh u Japanu, iako zbog tada prevelike opterećenosti Squarea sa upoznavanjem nove tehnologije Super Famicom konzole nikad nije lokalizirana za zapadno tržište.
FF3 se vraća generičkim likovima iz jedinice i tako igra započinje sa 4 neimenovana Onion knighta. Ubrzo se otključava glavni novitet ovog nastavka: poslovi (jobs). Svakom liku se može dodijeliti posao (klasa) koja diktira njegove sposobnosti. Za razliku od prvog nastavka, FF3 daje mogućnost promjene posla u toku igre čime otvara mogućnost prilagodbe partyja ovisno o situaciji u kojoj se nalazi. Izbor se polako proširuje kako igrač napreduje i do kraja igre je moguće koristiti čak 22 posla. Svaki od njih može doći i sa posebnim sposobnostima u borbi i van nje. Tako Thief može otključavati vrata i krasti, Dragoon može koristiti Jump, a Bard može pjevati. Sustav napredovanja je isto sličniji prvom nastavku uz razliku da svaki posao napreduje zasebno. Prvi put u serijalu se pojavljuju i summoni koji će isto postati jedna od poznatijih mehanika serijala, kao i mooglei, uz chocoboe najpoznatija njegova maskota.
Najznačajnija promjena u pogledu borbe je dodatak automatskog preusmjeravanja napada u slučaju da protivnik pogine. Preusmjeravanje funkcionira samo za fizičke napade, ali čak i tako značajno olakšava igru.
Grafički igra se konačno približava prepoznatljivom dizajnu serijala. Crni meniji iz prethodnika su zamijenjeni plavima koji će postati obilježje serijala kroz sljedeću generaciju konzola. Šteta nanesena u borbi se sada prikazuje iznad glava likova. Sami spriteovi su puno detaljniji i svaka se klasa može razlikovati na prvi pogled.
Soundtrack koji prati igru se sastoji od čak 44 skladbe, sve stvorene od strane Uematsua i nekako ugurane na 112 KB kazetice. U prilogu možete poslušati My Home Town i Return Of the Warrior.
Bez obzira na kvalitetu igre i njenu popularnost na domaćem tržištu, Final Fantasy 3 je u potpunosti zasjenjen slavom svojih nasljednika na SNESu te je nepravedno zaboravljen od strane Squarea i igrača sve do 2006. godine kada igra konačno dobiva remake lokaliziran i za svjetsko tržište.
https://www.youtube.com/watch?v=e2z1ZDpj8Fw
https://www.youtube.com/watch?v=Ll3X5-dNljg
Izdan 1991. godine, Final Fantasy 4 je prvi nastavak serijala koji je izišao za Super Famicom konzolu. Napredak u tehnologiji kojeg je donijela nova 16-bitna konzola je omogućio Squareu stvaranje kompleksnije priče i likova što je zbog ograničenja količine teksta na prošloj generaciji bilo nemoguće. FF4 se tako primarno fokusira na likove i priču te stvaranje što je moguće više filmskog iskustva sa većim brojem režiranih scena u kojima se likovi kreću i pričaju bez utjecaja igrača.
Taj fokus na priču se odražava i na gameplayu. Za razliku od prethodnika, likovi su imenovani i okarakterizirani te ne postoji odabir klase već svaki lik ima predefiniranu klasu od samog početka. Ograničena je i prilagodba likova pa se tako spellovi ne mogu birati već ih svaki lik dobije na određenom levelu ili nakon događaja u priči. Općenito je igra puno linearnija od prethodnika i puno više ograničava slobodu istraživanja.
Veliki novitet je i uvođenje Active time battle sustava. Stvoren od strane Hiroyuki Itoa, ATB daje dinamičnost borbi koja u klasičnom turn based sustavu nije postojala.
Grafički je napravljen veliki iskorak u odnosu na 8-bitne igre. Spriteovi su detaljniji i korištena je šira paleta boja, animacije spellova i napada su detaljnije, kao i pozadine i NPC likovi. Veliki novitet je i korištenje nove tehnologije nazvane Mode 7 koja omogućava skaliranje i rotiranje pozadina i daje primitivni 3d efekt dijelovima igre.
Glazbu za igru je, naravno, kao i za svaku do sad sastavio Nobuo Uematsu i FF4 soundtrack predstavlja veliku prekretnicu u njegovoj karijeri. Theme of Love je prva njegova skladba izvedena uživo od strane profesionalnog orkestra i otvara mu put prema svjetskoj popularnosti u glazbenim krugovima. Danas je ta skladba uvrštena u obavezno gradivo japanskih škola.
FF4 je druga Final Fantasy igra izdana za englesko tržište. Kako prošla 2 nastavka nikad nisu lokalizirana, dobiva ime Final Fantasy 2 te zbog Nintendove politike biva značajno cenzurirana i olakšana. Svejedno, igra je dobro prihvaćena od američkih igrača.
FF4 je doživio nekoliko reizdanja, pa čak i potpuni remake za DS konzolu te je i danas popularan među fanovima serijala.
https://www.youtube.com/watch?v=Zawws-CGx4I
Final Fantasy 5 izlazi 1992. godine i posljednji je nastavak glavnog serijala koji nije doživio englesku lokalizaciju. Krivnja je ovaj put na Nintendu koji, smatrajući da igra nije dovoljno pristupačna prosječnom igraču, nije želio ulagati u njeno prevođenje.
FF5 se vraća sustavu poslova iz trećeg nastavka i nadograđuje ga novim idejama. Napredovanje likova i poslova je odvojeno pa se tako osnovne statistike likova unaprjeđuju normalnim levelanjem dok poslovi dobivaju bodove pomoću kojih se otključavaju njihove posebne sposobnosti. Novitet je i prenošenje sposobnosti naučenih poslova u druge poslove omogućujući time puno veći broj kombinacija nego u prethodniku.
Grafički najveći napredak je dodavanje većeg broja spriteova za svakog lika i njihovo korištenje za izražavanje emocija. Tako sad likovi mogu izgledati začuđeno, prestrašeno , uzbuđeno, sretno... To im daje ekspresivnost koju likovi iz prošlih nastavaka jednostavno nisu imali.
Likovi su, kao i u četvrtom nastavku, unaprijed definirani. Svaki od njih ima poseban izgled u svakom od poslova čime više ne daju dojam klonova kao u trojci. Kao dodatan bonus moguće je u toku priče pronaći opcionalne scene koje služe za njihovu karakterizaciju, objašnjavaju njihovu motivaciju ili odnose s drugim likovima.
Soundtrack, iako ne utjecajan kao u prethodniku, i dalje ima nekoliko skladbi koje valja istaknuti, poimenično Faraway Hometown i Battle With Gilgamesh.
Iako peti nastavak nije nikad stekao popularnost četvrtog, niti svojih sljedbenika, elementi korišteni u njemu imat će veliki utjecaj na serijal u budućim nastavcima kao što su FF9, FF tactics, FFX-2 te drugim Squareovim igrama kao što je Bravely Default.
_-4.jpg)
https://www.youtube.com/watch?v=84DmqWxf3Lg
https://www.youtube.com/watch?v=WCDCXHXoaI4
Razvoj šestog nastavka započinje odmah nakon izdavanja FF5, ali ovaj put bez Sakaguchija u ulozi voditelja projekta. Uspjeh koji je postigao sa serijalom mu je omogućio napredovanje do mjesta podpredsjednika Squarea, ali zbog novih obaveza direktorsku palicu preuzimaju Yoshinori Kitase i Hiroyuki Ito. Sa timom od preko 50 ljudi cilj im je izdati najveći i najbolji nastavak u serijalu do sada.
Ideja FF6 je da svaki lik može bit glavni protagonist priče, stoga je za svakog napisana pozadinska priča uklopljena u glavnu priču igre. Od te ideje dolazi i prvi put u serijalu mogućnost odabira likova koje igrač želi koristiti. Za razliku od prethodnih nastavaka u kojima je igra diktirala koji likovi će biti dostupni u kojem trenutku, FF6 već od samog početka omogućuje igraču odabir pa je čak i moguće priču završiti sa samo 3 od 14 likova.
Sama igra je slična kao i prethodnici. ATB sustav je još uvijek tu, a likovi, kao u FF4, imaju predefiniranje klase. Novost je mogućnost dodjele Magicitea svakom liku. Svaki Magicite ima određene sposobnosti koje likovi iz njega mogu naučiti te prilikom level up-a povećava određenu statistiku. Tako se likovi mogu specijalizirati za određene uloge, iako uz dovoljno grindanja svaki lik može naučiti svaki spell. FF6 je i prvi nastavak koji uvodi mini igre uz osnovni RPG gameplay. Tako na određenom djelu igre treba loviti ribe da bi se jedan od sporednih likova održao na životu, odabrati točne riječi pri opernom nastupu te boriti se u Coliseumu uz ulog itema za vrijedne nagrade, ali bez kontrole nad odabranim likom.
Igra za svoje vrijeme izgleda predivno, a na to utječu 2 velike novosti. Prvo, spriteovi koji se koriste za likove pri istraživanju svijeta su povećani čime je puno lakše izraziti emocije likova za vrijeme priče. Drugo, Mode 7 se sada koristi ne samo kod letenja već kod bilo kakvog putovanja mapom, dajući joj time pseudo 3d efekt. Obje novosti uz još detaljnije pozadine čine FF6 jednom od najljepših RPG igara sa te generacije konzola.
Glazba je isto tako na razini. Uematsu je za FF6 uspio sastaviti jedan od najljepših soundtracka u serijalu. Teško je i izdvojiti značajne pjesme između toliko fantastičnih skladbi. Kefka, Shadow, Terra, Forever Rachel i Celes su samo neki od mojih favorita. Nemoguće je pričati o glazbi u ovoj igri da se ne spomene i epski Boss theme Dancing Mad koji prati borbu s glavnim negativcem.
Dok je u Japanu dosta mlako prihvaćen, Final Fantasy 6 je na zapadu izašao kao Final Fantasy 3 te postigao daleko veći uspjeh kod publike i kritike od prošla 2 nastavka. Zapamćen je kao jedna od najznačajnijih igara generacije, ali i samog RPG žanra. Do danas se već nebrojeno puta našao pri samom vrhu lista najboljih RPG-a svih vremena. Taj pomalo neočekivani uspjeh je bio znak Squareu da je zapadno tržište spremno prihvatiti njihove igre i otvorio put lokalizaciji svih sljedećih nastavaka.
Final Fantasy 6 je na najbolji mogući način zatvorio jednu eru za Square. Posljednji je to nastavak izdan za SNES prije raskida partnerstva sa Nintendom i nesigurnog vremena prelaska na novu tehnologiju, novu konzolu i nepotvrđenog proizvođača hardvera.
https://www.youtube.com/watch?v=PqtOWpNAs48
https://www.youtube.com/watch?v=FVDbxFwMyLQ
https://www.youtube.com/watch?v=www.youtube.com/watch?v=a6t_uyg_pF8&index=26&list=PL834FCA340E5D20DB
https://www.youtube.com/watch?v=g_aX6I0xLbo&index=29&list=PL834FCA340E5D20DB
https://www.youtube.com/watch?v=WoBn04lcNmo&list=PL834FCA340E5D20DB&index=22
https://www.youtube.com/watch?v=JbXVNKtmWnc
-9.jpg)
/cdn.vox-cdn.com/uploads/chorus_image/image/29885621/movie_yuna_09.0.jpg)
.jpg)
-15.jpg)
