Prvo, to kaj su brazilci imali puno više prilika za gol od nas ne znači ništa ako ih nisu iskoristili i naša jedna prilika za gol u trenutku kad je iskorištena i kad je gol zabijen ima vrijednost višestruko veću od svih prilika ikad neiskorištenih. Nema dalje uopće rasprave.
Drugo, ako su jedanaesterci sreća, zašto smo igrali 4 tekme na prvenstvima na jedanaesterce i 4 smo ih dobili? Tom argumentu jednostavno ništa nejde u prilog. Imamo garažna vrata na golu u obliku vjerojatno najboljeg golamana na svijetu. Naši igrači su od 10 penala fulali 1, protivnički su fulali nekoliko. Naš je obranjen jedan, Livi je obranio 4.
To nije sreća jer rezultati ne daju mjesta tom argumentu. Konzistentno dobivamo na penale. To nije sreća.
Isto tako, igramo defenzivni nogomet. Igramo protiv "jačih". Takvi smo uvijek bili. Srećom, zadnja dva prvenstva imamo među najboljim obrambenim i veznim redovima na svijetu dok u napadu kaskamo. To možda rezultira neatraktivnim utakmicama, ali isto tako znači da izbornik zna iskoristiti potencijal svakog svojeg igrača i na kraju dana postići pobjedu protiv po mnogima puno jačih protivnika.
Nogomet je igra, igra se za pobjedu, ne za gledatelje. Lige prvaka i klupski nogomet možda da, ali svjetsko prvenstvo je drugi sport i igra svake reprezentacije je ogled naroda kojeg predstavljaju.
Repke se ne slažu novcem, nego se bira najbolje od onoga što imaš na raspolaganju i onda iz toga moraš čupati maksimum.
Zato mi možemo Argentinu pomest 3:0, zato smo pobjedili Brazil.
Nakon Japana bih još i shvatio ovakve komentare. Japan je definitivno igra bolje konvencionalnog nogometa od nas, ali penali su isto neupitni dio igre i radit lutriju od njih je krivo. Pogotovo kad upravo mi opetovano dokazujemo da to nije istina.
