weky
To je zato jer je tebe Doom već od početne najave s nekim random kurcem zasmetao i onda je imao šanse kao tele kod mesara te je bio osuđen na propast (hehe). Srao si po njemu prije nego je izašao, srao si nakon što je izašao, srao si prije nego si krenuo igrati i srao si nakon što si igrao. Takvo "igranje" i dojmovi nemaju veze s vezom, a ti si to upalio samo da sebi dokažeš kako je sranje i da možeš to fino argumentirano posrat. Nešto kao chono i konzolaške ekskluzive.
Jedini pravi problem ovog Dooma je što je (skoro) prva trećina igre praktički zamaskirani tutorial dužine dostojne za jedan jRPG i što u tom periodu igrača tretiraju kao da u životu nije upalio FPS. Vjerovatno posljedica toga koliko je postao sramotno nizak standard težine u zadnje dvije generacije. Ono prvo dobiš onaj neki pištoljčić i puškicu koji nemaju ni šušta ni gušta u njima. I to s razlogom, jer te igra uči dvije stvari. Pod a) da su ta oružja kompletna smeća i da s njima radiš upravo to što si naveo, a to je da ih puniš blagim damageom te ih "pripremiš" za glory kill i pod b) da glory killovi dropaju health. I jedna i druga stvar koje u kasnijem stadiju igre budu pun kurac važne. Hrpa mekanih i "dosadnih" nepriatelja je tu ako to nisi shvatio na prvom, drugom ili trećem da svakako shvatiš na desetom ako si totalna panjina. Pa tako ide i s onom pilom i killovima koji funkcioniraju kao ammo drop, pa crvene bačvice za eksplozije, pa malo tvrđi nepriatelj i to se sve odvija u linearnim hodnicima s pokojim otvorenim prostorom. Baš bespotrebno razvučen početak.
U jednom trenutku igra odluči da treba i počet. Sad si već opremljen sa oružjima veće razorne moći i svo to papiranto napucavanje o kojem si ti pričao pada u vodu, s njima doslovno cijepaš monstere i krvavi dijelići njih frcaju na sve strane, a po njihovom raspadujućem stanju možeš skužit koliko ti još treba otprilike da ih razjebeš. Linearni hodnici su sad stvar prošlosti (iako vizualno i paletom boja ostanu jednolični, to je istina), ti si umeđuvremenu postao pun kurac agilniji, a arene puno vertikalnije. Nepriatelji su smisleno posloženi te ih treba sistematski riješavat jer ćeš u suprotnom s nekim bezumim pucanjem proći kurac, a ne level. Težina se postepeno ramp-upa, dodaju se nova oružja, arene postaju platformerske đungle, muzika nabrijava i gura dalje, a glory killovi su sada komoditet koje veoma lako i sjebeš u tom frentičnom tempu. I to sve bez da te guši nekom bespotrebnom idiotskom pričom. Doslovno u samom uvodu ovaj krene nešto srat na com linku, da bi tvoj lik to razjebo kao budala i reko jebi se ti i tvoja sranja. To je to.
Igra je baš čista gameplay rapsodija i no brainer FPS generacije. Nije da je to i bio težak zadatak ove generacije.
