Mogao bih napisati esej od 5 000 riječi zašto je DMC5 potencijalno najcool igra koja će ugledati svijetlo dana u zadnjih desetak godina, zašto je uopće bitno da DMC5 bude najcool igra koja je ugledala svijetlo dana u ovom, najvećem mainstream periodu gaming industrije, koliko velik pečat DMC5 može biti za povratak Capcoma na pijedestal najvećih gaming kompanija koje ova industrija ima i zašto je sve to uopće tako.
Ali neću.
Taj esej bi mogao imati poantu, a poante su dosadne. Umjesto toga, ide ono u čemu sam najbolji (najgori). Pisanje je moj hobi, a pisanje bez poante je moj život.
Ja sam K., a ovo u spojleru je lijek protiv nesanice. Prije spojlera, par redaka o velikom Itsuno-sanu.
Apsolutno je jasno da je igra kao i njezin finalni proizvod produkt kolektivne zasluge cijelog tima developera (da, čak i kad se radi o Hideu Kojimi, ne trebate natuknuti), veličanje i izdvajanje jednog pojedinca iz cijelog tog kolektiva bi bilo nepravedno i ignorantno, ma koliko god njegova zasluga bila veća, a njegova začetna ideja neprikosnovena. Pojedinac bez izvanrednog razumijevanja, talenta i podrške ostatka tima u ovoj vrsti zabavne industrije nikad ne bi realizirao ništa.
Ovdje se ipak usuđujem izdvojiti Hideaki Itsuna, jer tip rijetko kad dobije ikakav kredit. Vjerojatno (ili se barem nadam) će se sve promijeniti kad DMC5 napokon izađe, a gospodin Itsuno napokon dobije, ne samo dodatno priznanje za izvanredan rad u žanru akcijskih igara, već i ono bitnije, naše priznanje. U ovom periodu. Hideaki Itsuno i ostatak ekipe u Capcomu i dalje radi igre. Igre. A ova zadnja je vjerojatno igra njegovog/njihovih života.
Western developers, mark your calendars, and when the time comes, take notes.
Onaj esej od 5 000 riječi tako bez problema može zamijeniti samo jedna jedina riječ – SSSpektakl. Spektakl kojeg u ovim trenucima dobijamo na komadiće, što je za zdravlje svih nas možda i najbolje. Je li DMC5 najveća maštarija današnjih prištavih petnaestogodišnjaka, ili su najveći nostalgični impulsi situiranih i visoko obrazovanih tridesetogodišnjaka (U nijednu kategoriju ne ubrajam sebe. Ja imam 24 godine, nemam prišteve, nisam situiran i daleko sam od visokog obrazovanja. Zašto uopće pišem ovo? Aha, da. Nesanica.) na neka prijašnja vremena i neke prijašnje nikad zaboravljene igre? Prije ovo drugo. Ali vrijeme će pokazati. Možda je već i pokazalo i otišlo dalje, ali mi još nismo stigli do tu. Da, mora biti to. Hoće li DMC5 biti najluđa akcijska igra svih vremena? Hoće, vjerojatno.
Sad kad smo se svi složili da nas čeka najspektakularniji naslov jednog od najspektakularnijih serijala ikad, možemo se prebaciti na kratku priču bez poante i praviti se da je sve ovo prije do sada imalo poantu.
Nije.
Itsuno-san je baš dovršavao svoj popodnevni ramen u svojem omiljenom ramen-shopu kad je u glavi počeo evaluirati žanr akcijskih igara. Na trenutak se namrštio pokušavši se sjetiti što je uopće vrijedno spomena. "Ne baš previše, ha? – rekao je u sebi, "još od našeg DMC-a 4", - dodao je.
Itsuno-san u tom trenutku svojim štapićima počinje razdvajati rezance po svojoj zdjeli ramena. Odvaja prvi rezanac, diže ga u zrak i počinje: "Ovaj rezanac je najbitniji. 2008.-a. Devil May Cry 4." – spušta ga, prebacuje preko zdjele ramena. Temeljac remena se slijeva na dno rezanca i pada na stol. Ostavlja točkicu. Itsuno nastavlja: "Komercijalni i kritički uspjeh, neprikosnoveno postignuće u gameplay aspektu i igra na koju sam najviše ponosan. Ideja za nastavak je u glavi konstantno, fanovi ga sigurno priželjkuju, ali da li je potreban i da li je pravo vrijeme? Što Capcom misli? Hmmm."
Neko vrijeme prebire po svojim mislima, pa diže drugi rezanac u zrak: "Heh. Naravno. 2009.-a. Hideki Kamiya. Bayonetta." – licem mu se razvlači zarazan osmijeh.
"Ramen je toliko dobar?" – smiješak uzvraća i pita mladi kuhar iza šanka.
"Ramen? Ah, da. Ramen. Naravno." – na trenutak se zbunio Itsuno.
"Hideki Kamiya je car. Uspjeli su napraviti luđu igru od DMC-a. I imali smo je samo godinu nakon naše četvorke. Respect. Lijepa vremena. Kad se samo sjetim dok sam igrao Bayonettu koliko sam je hti... Je li Kamiya-san ikad završio igru u IFINITE CLIMAX-u. Heh, da ga pitam vjerojatno bi me slagao. Tko zna. Moram ga zvati kasnije, on ima brdo ideja."
Itsuno potpuno skoncentriran stavlja svoj drugi rezanac preko svoje zdjele ramena, odmah do onog prvog. Sada su tu dva rezanca u dvije godine. Dva spektakla.
"Tko je nastavio niz? Da vidimo..."
Vadi sljedeći rezanac (Kad je malo bolje pogledao, nije ih puno ni ostalo u zdjeli, tek nekoliko na samom dnu. Radilo se o stvarno dobrom ramen shopu u kojeg je već godinama zalazio. Zapravo je Itsuno uvijek počistio svoju zdjelu ramena do kraja kad god bi se našao u ovom, dobro skrivenom ramen shopu Ginze): "2010.-a. God of War III. Zgodna grafika, simpatična igra." – vraća rezanac u zdjelu, mućka ga u ostatku temeljca, kao da tim postupkom tako istjeruje đavla, a onda ga ponovni vadi, ovaj put kao novi, pročišćeni rezanac, pa nastavlja u sebi: "Kao što sam i mislio. Uopće nema igara kao DMC. Da li itko pruža taj arkadni, gotovo neograničeni super stylish combat feel uz gotičku atmosferu?" – ponovno vraća rezanac u zdjelu, a ovaj put ga i ostavlja unutra neko vrijeme, a onda se počinje igrati štapićima za jelo uzevši oba u svaku ruku po jednog i počinje oponašati bubnjanje udarajući u vrh svoje ramen zdjele, pritom gledajući ona prva dva rezanca koja je naslonio preko zdjele. "Devil May Cry 4. Bayonetta."
Itsuna su misli potom navele i do prijatelja Shinji Mikamija.
"Vanquish je bio genijalan. Je li Vanquish jedna od najpodcijenjenijih igara trenutne generacije konzola? Vjerojatno je. I vjerojatno će biti još i više kad prođe nekoliko godina. Možda bih trebao zvati Mikamija i pitati ga što misli. Da, trebao bih zvati i Mikamija i Kamiyu. Onda će sve biti lakše."
Kad se pokušao prisjetiti pretprošle godine, Itsuno se nije sjetio ničega, nije pomoglo ni što je strusio nekoliko piva uz ramen. Zato je znao što je izašlo u 2012.-oj. Njegova najnovija igra. Dragon's Dogma. Ali prije nego što je počeo razmišljati o prošloj godini i svojoj najnovijoj igri, Itsuno je poletio štapićima prema zdjeli ramena, uhvatio je rezanac i izvadio ga je najvećom brzinom. Prebacio ga je preko zdjelice na kojoj su sada bila tri rezanca. Tri spektakla u četiri godine. Sve što je ovaj put promislio je bilo: "Asura's Wrath."
Dragon's Dogma je bio projekt kojeg je Itsuno sa svojim suradnicima s guštom izrealizirao. Proces još od 2008.-e kad se zakolala priča i njegova vizija fantasy žanra. Igra odličnih ideja i isto takvog combata, segmenta po kojem je i danas čuven njezin kreator, je bila kritički prihvaćena, a Itsuno je dobio još jedno vrijedno iskustvo.
Ali još od prošle godine, kad je njegov Capcom izbacio uljepšanu HD verziju DMC trilogije, Itsuno-san je znao koliko jako želi raditi na novom nastavku DMC sage. A onda ga je i ošinulo. Kao da je tek onda proključalo sve ono što se nakupilo u njemu, Hideaki Itsuno je svoje dlanove naslonio na stol na kojem je stala zdjela ramena. Svojim leđima je odgurno stolicu, dignuo se, i poput oslobođene zvijeri prepune talenta i znanja za velike stvari (što je u tom trenutku vjerojatno i bio), Itsuno je, kao da je proboden najvećom samurajskom katanom Akire Kurosawe gotovo oslobađajuće uskliknuo:
"DEBIRU MEI KRAI 5!"
Početni muk mahinalno je zamijenio gromoglasni pljesak dupko ispunjenog ramen shopa. Kuhar se pridružio oduševljenju:
"Sake. Sake za sve!"
Itsuno-san je izvukao nekoliko zgužvanih novčanica yena, odbacio ih je na stol i otrčao je van. Bilo je vrijeme. Hideaki Itsuno je to znao.
S rukama u džepovima, Itsuno je šetao uskim uličicama Ginze i razmišljao:
"Bit će direktan nastavak na DMC4. Imat ćemo tri lika, ne. Četiri lika. Ne, imat ćemo pet igrivih likova. Imat ćemo šest igrivih likova, ali to nitko neće znati do zadnjeg trenutka. Dante će bit star, ali jednako cool kao i prije. Ne. Dante će bit više cool nego ikada. Nosit će Polo majicu ispod kožnog kaputa. U jednom trenutku će vitlati i svojim motorom. Da, motor će biti oružje. Ovaj put ćemo im ispuniti sve maštarije. Moći ć..."
Bio je hladni zimski dan u Tokiju, 2013.-e godine kad je Hideaki Itsuno napokon potvrdio sam sebi da će gotovo sigurno raditi na novom Devil May Cryu. Želja je bila veća nego ikad. Velik dan bijaše to za svijet kakvog poznajemo danas, kasnije će se pokazati.
...
Tek kad je vidio da stvari idu svojim idiličnim tokom, Itsuno je pomalo suptilno, ali dovoljno da se nadraže milijuni ljudi diljem svijeta, saopćio kako radi na projektu koji je duboko u fazi izrade, ali nije još spreman za službenu objavu.
Itsuno se poslije prisjetio trenutka kad je Mikami prvi put vidio demonstraciju igre. Prije nego će Itsuno krenuti sa samom demonstracijom, nagovorit će Mikamija da ponovno pogleda jedan svoj stari video na kojem prezentira i hajpa prvi Devil May Cry (bijaše to najbolje faza Shinji Mikamija ikad (čuvena 2001.-a), i Itsuno se složio).
Shinji Mikami je odmah znao o čemu se radi:
"Događa se, zar ne?"
Dogodilo se. Itsuno-san se kasnije kleo da je te 2016.-e na prvoj demonstraciji Shinji Mikami pomokrio svoje hlače od uzbuđenja. Mikami-san se pak kleo kako je svemu kumovalo nekoliko piva od prije, a zbog znatiželje nije mogao skinuti oči sa DMC prezentacije i skoknuti do toaleta, i jednostavno se dogodilo.
Taj dan je među glavama zaposlenika Capcoma navodno bila i najljepša ćelava glava Hideki Kamiye, ali to nitko sve do danas nije službeno potvrdio. Ono što imamo je jedna izjava jednog od level dizajnera DMC5:
"Kunem vam se. Bio je tu i gledao je igru cijelo vrijeme bez ikakve riječi. Cijelo vrijeme je na licu imao nekakav čudan osmijeh. Vražji osmijeh."
Devil May Cry 5 je izašao 8.-og ožujka 2019.-e godine i bio je najcool igra ikada.
Pozdrav iz budućnosti,
K. (umire od dosade, dosada živi od njega)
Nakon onako odlične pjesme kakva je Devil Trigger čovjek bi rekao da znaju što rade.
Ovo je bilo toliko strašno da sam se nakon samo kratkog slušanja morao oporavljati maratonom slušanja Florence + The Machine.
Nadam se da si slušao stare stvari. Novi album je dosadan.
Ova izvedba je sve.
https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=wiDIObd8YaI
