Kojih mjesec dana ja iza nas. Još tamo od četvrtka nisam znao za sebe i sad je vrijeme za detox organizma. Ali ajmo malo o sportu tj. o samoj utakmici.
Nažalost, Svjetsko prvenstvo je takav turnir gdje se kvaliteta neke ekipe neće pokazati svaki put u 90 minuta. Uostalom, mnoge ekipe koje su ispale prije nas su pravo ogledalo toga. Fizička sprema, jedan krivi potez što se taktike tiče ili jednostavno faktor sreće su uglavnom dovoljni da prevaga od na jednu stranu.
Nije bilo razloga da išta mijenjamo u prvih 11, a igra u prvom poluvremenu je bila dokaz da ništa nije ni trebalo mijenjat. Postavlja se pitanje Strinić - Pivarić te sam ja osobno također želio Pivarića u prvoj (suludo da o tome danas pričamo) jer je dečko odigrao stvarno jako dobro prvenstvo s obzirom na to koliko se udaralo po njemu čitavu karijeru te se pokazao mentalno izuzetno jakim. I dok bi Pivarić vjerojatno donio jednu dimenziju više u napadu jer je puno opasniji s loptom u nogama od Strinića te razumije kako se bek mora kretati u napadu i kada treba ići na overlap krila (što Strinić gotovo pa nikada ne radi), postavlja se pitanje bi li on defenzivno ispadao više od Strinića protiv Mbappea. Strina je u obrani odigrao solidno, ali nažalost solidno nije dovoljno dobro za finale i može ga se kriviti za treći gol.
Što god mislili o nogometu kojeg je prezentirao Deschampes, nažalost to je recept za uspjeh. On je savršeno dobro znao koje su vrline, a koje mane njegove momčadi i igru je podredio tome. Možete li zamisliti da Kante, Matuidi, Mbappe i Griezmann pokušavaju igrati kao Španjolska i plesti mrežu sa 1000 dodavanja oko našeg prostora? To je jednostavno besmisleno za igrače kakve oni imaju. Anulirali su dobrim dijelom našu veznu liniju, Rakitić i Brozović pogotovo nisu mogli ništa napraviti s loptom u nogama, dok su i Modrića limitirali da ima "samo" utakmicu za rating 7, a ne 8 ili više što mu je bio standard ovo prvenstvo. Zato smo im radili problema na krilnim pozicijama i presingom pa smo uostalom tako i zabili dva gola. Sva sila centaršuteva je bila ništava protiv najboljeg stopera prvenstva Varanea i Umtitija koji se vratio u formu baš u polufinalu i finalu.
Navedena pragmatičnost + ogromna doza sreće je jednostavno nešto protiv čega je teško igrati pa čak i kada si mentalno jak kao što je Hrvatska bila na ovom turniru. Mandžukić je imao najbolju namjeru, ali eto dogodilo se što se dogodilo. Da se danas igra utakmicu možda nebi ni dirao tu loptu, možda bi je odbio jače, možda bi Pitana vidio da je Griz simulirao prekršaj. Slična stvar je i sa Perišićevom rukom, možda neki drugi sudac to ne bi sudio. Nažalost, ako ćemo se držat strogih pravila i kriterija koje je Pitana, pa i većina sudaca, postavio, bilo je jasno da će svirati penal. To što ga pola nogometnog svijeta ne bi sudilo je druga priča. Ono što zamjeram Pitani je što je nepravilno koristio VAR. Na jednoj njemačkoj televiziji su pojasnili kako sudac nema pravo pregledavati više puta snimke različite brzine, već nakon prvog pregleda snimke u normalnoj brzini i u slow-mou mora odlučiti koju će pregledavati. Pitana je protiv pravila više puta gledao i jednu i drugu. Zvuči besmisleno, ali ako je to pravilo onda ga se treba i pridržavati.
Nakon što smo prvo poluvrijeme bili puno bolji i odigrali možda i najboljih 45 minuta prvenstva, u drugom se jednostavno sve nakupilo. I umor, i udarac po psihu kada primiš još 2 gola, a bolji si protivnik. Kada je Mandžukić na presing zabio onaj drugi gol također sam vjerovao da se još možemo vratiti i dobrim dijelom su vjerovali i oni, ali u nadoknadi je puno toga bilo jasno. Tada moraš jednostavno forsirati duge lopte i akcije bez glave i repa u nadi da će Francuzi pogriješiti, a Francuzi, izuzev Llorisa taj dan, nisu napravili možda niti jednu grešku cijeli turnir. Samo zbog taktičke i fizičke spreme, i Mbappea, se može reći da su zaslužili naslov kada se zbroji sve viđeno od njih. Nama se neće svidjeti njihova pobjeda na jedvite jade protiv Australije, namješteni remi sa Danskom, zatvaranje protiv Belgije nakon gola iz prekida, ali oni su procjenili da će takav oblik nogometa polučiti rezultat i to se i dogodilo.
Iako je bio heroj u dva navrata, moram malo kritizirati Subašića. Ok, da nije njega bilo možda ne bi uopće vidjeli finale, ali mislim da je vrijeme da prepusti mjesto Kaliniću. Koliko god on bio dobar u čitanju penala te koliko god na crti imao jake reflekse, sjećate li se ijedne njegove parade ili pokušaja da zaustavi dalekometne udarce? Pozicionira se izuzetno čudno u situacijama kada protivnik puca van 16 metara što mu onemogućuje da uopće proba se baciti na tu loptu. Ruku u vatru dajem da bi Lovre obranio jedan od onih udaraca za 3 tj. 4-1.
Vjerujem da ova ekipa može odigrati još Europsko, da Modrić može još igrati sa 34, Mandžukić također, Rakitić sa 32, Lovren i Vida sa 31, pa čak i da potonja tri mogu odraditi i Svjetsko 2 godine nakon toga. Dalić mora ostati na ovoj poziciji neko vrijeme i jedina situacija gdje bi ga smjenili bi bila ta da se ne kvalificiramo na Euro što je nemoguće s obzirom na to koliko su ga proširili. On mora biti taj koji će uvesti mlade igrače već sada i polako ih pretvarati u prvotimce (Ćaleta-Car, Pjaca, Rebić, Mitrović, Benković, Sosa, Brekalo, Majer, Moro, Jakoliš) da bi imali uspješnu smjenu generacije za 2 tj 4 godine.
I tekst Ivkovića koji moram prepisati ovdje:
Htio bih da ova srebrna medalja znači da ćemo početi ulagati u sport. Ali ne tako da izgradimo nacionalni stadion. Nego tako da sport koristimo prvo kao sredstvo razvoja (motoričkog, psihološkog i inog) kod djece i mladeži. Prvenstvo u sklopu škole. Dakle, bolje dvorane, više školskih vannastavnih aktivnosti. Školska natjecanja, novi pedagoški pristupi... Da bavljenje sportom kod građanstva postane normalna stvar. Da nije nemoguće, preskupo ili predaleko dobiti dvoranu ili barem jedan stol za stolni tenis. Da bavljenje sportom postane standard za građane treće dobi i kao jedna od glavnih prevencija kardiovaskularnih i inih bolesti. Da se na temelju toga napravi i zdravi temelji profesionalnog sporta. A onda, ako se sve to napravi - može i nacionalni stadion! Kad bi se to sve dogodilo, ova srebrna medalja bila bi za mene najbolji događaj ikad. Šansa je sad tu, sad se priča o tome...
