Najbolji auto je službeni auto.
A slažem se s Nenadom da su predrasude o vozačima marki debilne. Osim u slučajevima kad vidim nekoga da kupuje auto star 15-20 godina s 250km samo zato što je Audi i kao luksuzno. Ne impresionira me i glupo je. Mene su ko dijete zajebavali jer mi je stari vozio Renault 19 Chamade, ni danas ne kužim zašto, bio je odličan auto u to vrijeme i kupio ga skoro pa novoga.
S druge strane, danas me zajebavaju što vozim Grande Punta iz 2008. i to neku girly verziju kojeg smo kupili od ženinih roditelja. Nebitno sasvim, odbijam se identificirat s markama auta, općenito nisam zaluđen njima i služe mi samo za prijevoz od točke A do točke B, makar poštujem one koji su strastveno u tome.
Btw, još uvijek tražim nešto manje za što sam izdvojio cca 10k eura, ali tržište je katastrofa. Cijene su skočile i svjestan sam da što god da kupim ću preplatit, ali ekipa se polakomila i puno previše procjenjuje svoje aute. Primjerice, za i20 bez ikakve opreme kojeg su 2017. platili 94k kuna sada žele prodat za 80k. A prodaje se sve i svašta, lažu, prešućuju i samo gledaju kako ćete zajebat.
Recimo, pitam nekoga da mi iskreno kaže ako je bio udaran i ako je rađena limarija. Ne smeta mi to dok god nije veći karambol, tko vozi tome se i zalomi negdje nešto, ali samo želim znat. Onda se na kraju ispostavi da je lupan više puta i to nakon što potrošim svoje vrijeme i novac da provjerim, "ali vi to ne morate znati jer su to sitnice". Možda i jesu sitnice, ali moje povjerenje više nemaš.
S druge strane, prošli tjedan sam našao jedan super auto, prodaju ga predobri ljudi, deda slomio kuk pa više ne vozi. Deda sve rekao što je bilo, ima sve račune, sve dokumentirano, ali na kraju preko veze u policiji otkrijem da je auto-kuća muljala, prodala mu je karambol auto sa skinutom kilometražom kao novog...