Marvel je svjetlosnim godinama ispred DC-a u svakom pogledu. Mogu napisati disertaciju od 10 stranica zašto je tome tako no samo ću ukratko. Marvel nije krenuo nimalo pompozno u svoj projekt, kada su izbacili Iron Mana 2008. nitko nije imao pojma o čemu će se raditi, tko je uopće jebeni Iron Man i zašto itko daje Robertu Downeyu Jr-u priliku da glumi u filmovima nakon problematike koje izaziva. Nakon toga je uslijedio Hulk koji je IMO najslabiji film čitave franšize što se dogodilo vjerojatno zbog trzavica sa Nortonom i zbog kontrole Universala, pa Iron Man 2, Thor, Cap America, te u konačnici Avengersi.
Jednostavno, filmovi su se ljudima svidjeli. Tada se nije radilo o nekoj basnoslovnoj sumi koji su ti filmovi generirali, ali svakoj osobi su barem 2 od nabrojanih filmova bila dovoljno dobra da kažu, hej evo u kinu igraju Avengersi, vidim tamo 2 lika iz filmova koji su mi se svidjeli, jebe mi se za ostale, neda mi ih se gledat, al ovi ostali su mi ok. No, u pozadini svega toga, imamo filmove koji su jako dobro isprepleteni, filmove čiji je casting nevjerojatno dobar, jer ne možeš trenutno zamisliti niti jednog glumca u ulozi junaka koje trenutno igraju, te filmove čija je osnovna poanta da budu zabavni. Vizuali su uvijek dobri, borbe su uvijek dobre, a "svijetli" ton je jednostavno pravi pristup za comic book filmove.
Većina stripova, koliko god da imali i turobnih mračnih storylineova sastrane, počivaju na tome da se radi o herojstvu, o junaštvu, o ljudima koji čine dobro i koji se bore protiv zlih neprijatelja. To je osnova, tip u kostimu mlati zločestog tipa u kostimu. Strip je medij i za djecu, i za odrasle koji i dalje žele ostati djeca, i to je u redu, to ih ne čini balavcima, to ih ne čini neozbiljnima, jer se jednostavno radi o zabavi. Publika je prepoznala to u filmovima, a i kritika je prepoznala to također. Kada vidiš film u kojem glavne uloge imaju drvo i rakun, ti znaš što ideš gledati, znaš da ćeš trpati kokice u usta, popit litru kole, nasmijati se, uživati u audiovizualnom spektaklu, izaći iz kina i reći, jebote ovo je bilo baš super i zabavno.
Koristeći tu osnovu, Marvel je izgradio i čitavi story arc koji je iznimno dobar ZA comic book filmove te koji dovodi do finala koje je Infinity War u dva dvijela. Točno znaju gdje i kako u cijelo priči svrstati Spider-Mana, Thora, Black Panthera, jer slušaju fanove i jer prate osnove postulate stripova. Uspjeli su sa jednim i pol filmom napraviti vjerniji prikaz Spider-Mana nego li je on to bio u 5 filmova. Ja poštujem svakog tko kaže da su mu oni sa Tobeyem bili bolji, naročito dvojka koja je fenomenalan film, ali kao poznavatelj materije koji kupuje stripove i koji ih čita online, odgovorno tvrdim da primjerice Spidey nikada nije bio ispravnije karakteriziran nego li je to sada. I to navodim kao primjer da se vidi zašto je Marvel toliko uspješan. Zato jer od svojih heroja radi ono kakvi bi ti heroji trebali biti.
I sada se s time nadovezujem na DC. Ljudi koji stoje iza produkcije DC filmova pak nemaju blage veze o svojim izvorima. Posjedujem više DC stripova nego li Marvelovih, i ja kada gledam to na ekranu, to nema veze sa onime što čitam. Dark and edgy je ok, netko voli takav ton i to je u redu, ALI to nije smjer za svakog jebenog lika. Superman nije dark and edgy. Točka. Kakav jebeni beacon of hope, ako u 3 filma u kojima se pojavljuje više lije suza i gleda u pod nego li što budi nadu u ljudima? Zašto je Batman najbolji dio BvS-a, zato jer su od Batmana napravili ono što su morali, napravili su Batmana. I možete me nazvati ludim, ali koliko god su Nolanovi filmovi dobri, Affleckov Batman je ispravniji prikaz Batmana. Problem je što Snyder i ekipa žele to primjeniti na sve. Na Supermana, na čitav storyline, i zato su patili i Man of Steel i BvS. To je stvorilo te filmove monotone, dosadne, a worldbuilding kako bi sustigli Marvel u dosadašnjim filmovima je blago rečeno komičan. Doslovno "throw it at a wall and see what sticks", to je ono što rade sada.
Onda kada pak razmisle o promjeni tona, sjebu sve ostalo, što je primjer u Suicide Squadu. Joker je ispljuvak koji nije bio ni potreban u tom filmu, i poprilično sam siguran da i najveći fan tog filma da ga danas pitaš nebi znao reći koja je bila njegova namjena, a sama premisa "what if another Superman falls from the sky, but this one isn't a good one" pa ćemo to riješiti sa čovjekom koji baca bumerang, ludom ženom sa palicom itd. je moronska. Ne samo da ne poštuju svoj izvorni sadržaj, oni ne poštuju premise koje su sami sebi zadali u svoj filmovima.
Justice League meni nije bio grozan, ali to je samo iz razloga jer vidiš sve te junake na ekranu po prvi puta. I ako je najbolja stvar koju možeš reći, nije grozno, za najbolji superjunački ansambl ikada osmišljen, to je jebeno veliki problem. DC je upao u takav nered da se problematika iz filmova prenijela i na ostale medije. Animirani filmovi koje su nekada izdavali su bili bog i batina, nije postojalo bolje od toga. Danas, danas zajebu Killing Joke sa angažmanom Kevina Conroya i Marka Hamilla!!!! Distanciraju sami sebe od svoje publike, i ne vidim način na koji će se spasiti. Možda se zalomi individualno dobar film, ali overall, što god da rade sa ovim story arcom, je teška nula.
S druge strane, film o rakunu i drvu ima više smisla nego li išta njihovo.