Završio i treću kampanju. Kakva završnica i kakva posebna igra...štogod mislili o kvaliteti igre, zbog dizajnerskih odluka ovo mi je uvjerljivo "najhrabrija" igra današnjice kao djela nekog velikog studija. Yoko Taro i ekipa su svjetski kockari i luđaci, a kako sam vidio, nešto slično je bilo i s prvim Nierom, gdje također ono najbolje od igre dolazi pri sredini ili kraju, nakon više prelazaka odnosno kampanja. Ali ne mislim samo na taj aspekt, već i na konstantnu raznovrsnost gameplayja, od 2D dionica, napucavanja i hakiranja pa sve do rizične opcije u kojoj ti mogu biti pobrisani svi saveovi po završetku creditsa (što mi je, ruku na srce, jedna od najsjebanijih ideja ikad, i baš zato mi se toliko sviđa). I ne umanjujem ništa zasluge Platinumovaca, uz MG Rising ovo im je uvjerljivo najbolji sporedni uradak koji su napravili.
Ukratko, igra zaslužuje sve hvalospjeve koje je dobila u svijetu i stvarno ne razumijem neke koji će hvaliti primjerice SOTC ili ICO, a u ovome neće (Ili neće imati strpljenja) prepoznati i upiti svu slojevitost jednog umjetničkog djela i unikatnosti kojom Nier Automata naprosto pršti.
