Renda je previše normalan i previše realan za ovaj topic.
U svemu ovome sam ipak pronašao zanimljive postove. Uvijek me razveselite (znate tko ste).
Pojedinci na forumu su u 2020. otkrili da u izradi video igara postoje i pisci koji (zamisli) pišu igrine scenarije/priče/likove . . . samim tim Velikim Otkrićem, pojedinci su savladali Tehniku Otvaranja Trećeg Oka za Potrebe Kritiziranja Video Igara, pa tako svaku igru koju se pokuša "kritizirati" (najčešće suštinom isprazne kritike koje to nikad nisu (Ispravak: svaku igru koju se želi spustiti)) dočeka kritika — Lošeg Pisanja (btw. ŽELIM da mi se objasni na što se pritom aludira).
Isti ti koji Loše Pisanje u ovoj industriji spominju u stilu papagaja kojem je obećana lobotomija mozga ako ne bude ponavljao jednu te istu stvar su najčešće oni koji su svoje školske lektire savladavali putem Vodiča kroz Lektiru.
Isti ti Dobro Pisanje ne bi prepoznali ni da im se pojavi u obliku deset metarskog Zepter noža pod vratom.
Ono što hoću reći je: Ako ne možeš prepoznati dobro pisanje (da ne kažem genijalno) u RDR-u 2 ili narativne freske Yuji Horiija s teksturom literature u obliku DQ-a XI . . . vjerojatno ćeš završiti u lokvi krvi prerezanog grkljana.
Nemam ništa protiv Kvalitetnog Kritiziranja Igara, ali . . . još nisam pročitao Kvalitetnu Kritiku na račun neke video igre na ovom forumu, a pogotovo ne na ovom topicu. Sve se uvijek svede na subjektivni dojam i probijanje glave kroz pleksiglas pregradu.
Vjerovali ili ne, ja se npr. slažem s Mirom u većini stvari, ali kod mene je dojam bitno drugačiji.
Ono što ja stvarno mislim je:
Nitko NIKAD ne bi trebao kritizirati japanski RPG zbog linearnosti. Postoji tona drugih stvari koje možete (i trebate) kritizirati. Japanski RPG-ovi se u velikoj većini odnose na tempo i zaplet — tempo više od ičega. Ako bi napravili još korak ili dva, naišli bi na combat i na likove. I to je to. Bilo da je igra linearna ili ne, zapravo uopće nije važno, o njenom tempu i ritmu ovisi je li kvalitetna ili ne. Ako ste igrali igru 1997. kad je izašla, ili 2002. U Mom Slučaju . . . i ako niste bili osoba koja je prezirala JRPG-ove i podsvjesno ste se molili za čudo, koračanje uz FFVII je bilo — BESPRIJEKORNO — sve dok igra nije odbacila svoje cipele i odlučila poletiti svojim Jetpackom na kraju diska broj dva.
Mislim da je tempo ovog Remakea uz tek poneku iznimku — besprijekoran. Znam da vam to čudno zvuči, pogotovo Miru ili kome već što kaže da se Cloud gega i konstantno prolazi kroz nekakve koridore. Želite li znati koliko FFVII Remake ima Loading Screenova? Za svaki chapter po jedan. Ni manje ni više.
Odigrajte igru na Normal na "NG+" i prekidajte animacije. Recite mi za koliko sati ste je prešli, a onda se probajte prisjetiti što ste sve vidili i prošli u tako kratkom roku. Ova igra je Indirektno Genijalna.
Ne možete je uspoređivati s P5 i DQXI. Mislim možete, ali ne radi se o istim projketima. Te tri igre su ujedno u mojih pet najdražih ove generacije, ali postoje bitne razlike kad gledamo ove tri igre.
Final Fantasy VII Remake je kompletna igra, ali Final Fantasy VII Remake nije kompletan. P5 i DQXi itekako jesu.
P.S.
Idem podgrijati grčki pastitsio, otuširati se i obući kimono za platinum FFVIIR-a. Čujemo se kasnije. Ili ne. ;D