Odigrao sam Origins i Odyssey, Valhallu jos nisam al budem uskoro. Volim taj rpg pristup u toj trilogiji, ali upravo zbog tih 150 sati trajanja nikako da krenem Valhallu jer mi je to previse igrat 4 mjeseca jedno te isto. Onda moram stavit na najlakse da sto prije zavrsim sve dok mi ne dosadi i tako. Meni je 30-ak sati trajanja idealna gornja granica, sve preko mi polako postane zamaranje.
Mračni Assassin’s Creed Hexe eksperimetirat će s nadnaravnim
biver Meni je 30-ak sati trajanja idealna gornja granica, sve preko mi polako postane zamaranje
Meni je svaka igra duplo dulje od toga koja mi se svidi naravno. Igram malo pomalo. Prije bih u jednom dahu odigrao i čiča miča gotova priča. Zabava the end.
Sad baš guštam u vrlo dobrim igrama i kad je najnapetije nešto u njoj ja stanem i čekam sljedeći dan ili dva pa nastavim.
Tako se rajcam sa ionako narajcanim igrama i potraje nekoliko mjeseci a i plus učestalo umiranje u pojedinim igrama koje još produlje vijek trajanja.
Zato souls igre gdje tog ima puno i ne volim igrat jer ponavljanje mi nije neka majka mudrosti.
TITANXIS Ja mrzim ponavljat iste levele ili dijelove, to mi je uzasno zamorno. S druge strane, odigrao sam DS1, DS2 3 bossa do kraja, DS3, Bloodborne, Sekiro, Lords of the Fallen, Mortal shell, Elden ring i sa 200+ smrti u prosjeku po igri ipak moram rec da mi je zanr remek djelo i ne znam zasto, ali te smrti me uopce ne smetaju, nego ponavljam do uspjeha. Umiranje u ne-souls like igrama me frustrira i zamara.
Dobro to si u pravu sa jedne strane jer te tjera da uspiješ porazit bossa u takvim igrama.
I mene je do jedne granice ali to me počelo nervirat kod tih silnih ponavljanja da bih skoro bacio u afektu kontroler u ekran da se ja ne skontroliram u tom trenu. To je razlog zakaj Bloodborne nisam završil.
Želim ležerno igrat bez presinga i ne igram nikad baš u neku u hard modu, osim jesam jednom u TLoU1 jer sam bil znatiželjan koliko je teže.