Jeste mimo teme ali Kojima zaista nije bog otac kako se mislilo.
Ima vizije, ideje, nekad i dobro pisanje ali u suštini je neostvareni wanabe filmski redatelj koji se cinematic pacingom i naracijom u igrama mislio plasirati na velika platna.
Dijelom se to vidjelo u MGS2, MGS3 je bio iznenađujuće dobar i prizeman bez nekih preseravanja svjetske razine, valjda zato jer je u fokusu bio odnos The Boss i Naked Snakea(kasnije Big Bossa) bez obzira na hladni rat i philosopher legacy. MGS4 je nakon sredine slabiji u priči definitivno i tu se zaista vidjelo Kojimino glupiranje.
MGSV u ovakvom stanju je zapravo odličan i čak mislim da je dobro što nema tog Kojiminog tona, totalno bi ga usrao.
Death Stranding, odličan ako imate volje pratiti priču.
Druckman?
Sposoban čovjek ali isto vrag.
Želi se probiti na velika platna, što je i uspio na neki način.
Imam mišljenje da je teme i način u svojim igrama koristio za samopromociju. To se danas traži i jbga.
Igre pokušavaju biti filmovi, identitet se gubi, umjesto da veličaju ono što jesu, igre i bok.
Zato mi subjektivno Returnal razbije The Last of Us 2 i mnoge naslove uzduž i poprijeko. Obje su za 8.5-9 ali Returnal ima prednost u gameplayu koji je u prvom fokusu. Vratilo me u doba kad su igre bile igre. Priča se čitala iz pronađenih tekstova ili par cutsceni između igranja.
Uncharted 4 je postigao neki dobar omjer gameplaya i naracije koji nejde u prenemaganje i zato mi je najbolja Naughty Dog igra i među top 10 naslova ikad. Za God of War novi isto mogu potvrditi.
Znam da bu netko sad napisao da sam oldschool ali nije me briga.