Tzereen
ne bih trebao ovo reći, ali takav je dan.
postoji jedan esej koji mi je uvelike promijenio pogled na zabavnu industriju (pa i više od toga). dolazi od strane pauline kael, briljantne filmske kritičarke (velika inspiracija u mom slučaju) koja je pisala za the new yorker preko dvadeset godina. esej se zove "trash, art & movies"; objavljen u harper's magazinu, 1969. ako ga uspiješ pronaći na internetu, čestitam. možda će i tebi promijeniti pogled na sve.
ako ga ne nađeš (ili te uopće ne zanima), dopusti mi da ti spojlam zadnju rečenicu eseja.
"Trash has given us an appetite for art."
