RE2 I RE3 su pokazatelji da remakeovi (NE remasteri) mogu bit odlično napravljeni.
Iskreno, teško da bi danas odigrao neku od tih starijih igara u "originalnom" izdanju (izuzev prvog Metal Geara).
Jedno je nostalgija i lijepa sjećanja na te igre, drugo je sama kvaliteta i igrivost nakon 20+ godina.
Jest da je remajkanje dvosjekli mač i može ispast kao obična mužnja para i sjebavanje svega, ali prvi bih potpisao remakeove Soul Reavera, Silent Hilla, Dino Crisisa, Onimushe, pa čak možda (MOŽDA) i prvog Metal Geara ako će bit na razini kvalitete RE2R / RE33 / FFVIIR.
Na ovoj generaciji, uz remastere i remakeove, ima sasvim dovoljno novih igara / novih IP-eva i nastavaka određenih serijala i mislim da se apsolutno nitko ne može nać zakinut i da može tvrdit da nema što za igrat.
Ako izuzmem strategije, izbor igara je stvarno ogroman.
