Genijalna, baš genijalna igra.
Ja sam kao klinac imao N64, ali u to vrijeme me Zelda nije privlačila iz nekog razloga, informirao sam se tada uglavnom preko onih kataloga koji su dolazili s igrama i nikad me po slikama valjda nije dovoljno zaintrigirala. Onda sam kasnije na GameCubeu od frenda posudio Wind Waker i tu se zaljubio u serijal. Sjećam se da je on imao neko posebno izdanje Wind Wakera s kojim je dolazio i GC port Ocarine i to Master Quest verzija (zagonetke u dungeonima su bile teže). Odigrao sam ju tada odmah nakon WW-a u jednom dahu, pravo remek-djelo dizajna i zbilja zasluženo ima legendarni status i kod kritike i kod igrača. Iako tome ima već više od dvadesetak godina, još uvijek vrlo živo pamtim neke detalje, a osobito epsku završnicu koja me tada bila ostavila bez teksta. Ovo će se s guštom igrati kad i ako izađe, a nadam se da osim u tehničke detalje neće previše intervenirati u sam dizajn svijeta i dungeona koji po meni predstavlja sam vrh i esenciju serijala. Svaka čast novijim Zeldama, guštao sam u BotW-u i ostavio u njemu sigurno dvjestotinjak+ sati, ali definitivno mi fale stari dungeoni u kojima je trebalo često uključiti mozak i snalaženje da bi se napredovalo. Neki mokri san bi za mene bila nova Zelda s modernim, otvorenim svijetom, kao u BotW-u, ali da ima barem 8 klasičnih, velikih i kompliciranih dungeona dizajniranih po uzoru na nekadašnje… One can dream. 🙂
