Ne znam ako sam fulao s tagovima ili ako je već netko prije otvorio temu o istoj temi, ako je, sorry! Budem izbrisao onda, my bad.

Gaming je danas ogromna industrija i dobivamo svakakve novosti iz dana u dan o novim igrama, intervjuima, novim konzolama, stanju u biznisu…

Htio sam se malo odvojiti od tog širokog pogleda i suziti fokus na osobna iskustva, onaj ljudski element. Jedno od najdražih stvari u osnovnoj je bilo pričat s friendovima o igrama koje smo igrali, ako je netko imao konzolu a netko pc, razmjenjivali smo svakakve priče o igrama i ekskluzivama, onda bi počeo maštat o tome kako bi ta igra uopće izgledala, kakav bi bio gameplay, vodeći se samo po onome šta su mi prijatelji rekli (ovo je bilo još prije nego šta sam osobno mogao ići na youtube i pogledat neki letsplay). Inspiriran pričama iz osnovne, a i onim "Vremenoplov / Retrospektiva" iz Gameplay / Next Level / Reboot časopisa otvorio sam ovu temu da podijelimo naša najdraža sjećanja vezana uz igre, mogu bit bilo kakva, uspomena igranja neke igre s obitelji, kupnja neke nove konzole ili igre, neki specifični online match, možda upoznavanje novih ljudi i sklapanje novih prijateljstava preko igara i tako u beskraj…

Ajd da slomim led,

Jedna od dražih uspomena koje imam je kad sam bio mali (oko 7-8 godina) gledao sam tatu kako igra Call of Duty World at War na svom kompu. Sjedio bih kraj njega i pokazivao bi mu di su mu neprijatelji da ih može satrat, govorit di da ide kad bi se izgubio i skakao od sreće kad bi on prešao level. Igrao sam i neke igre prije toga ali nakon toga sam bio totalno hooked, htio sam imat svoj komp da mogu igrat šta hoću (to jest, šta god je bilo na onim bug demo CD-jevima). Nakon nekog vremena dao mi je da sam igram i naravno ubrzo sam riješio igru… Ofc onda nakon zadnje misije je bio nazi zombies i odmah sam se usrao od straha i kad su moji vidjeli šta je na ekranu odmah su mi to zabranili Ha-Ha-Ha

Preko ljeta bi me moji poslali kod nonića na Cres, tamo nisam imao interneta, ni kompa, ali sam imao PS1 i originalni Xbox, Imao sam par igara za Xbox i par koje su radile još na PS1, ali najviše se sjećam kako sam igrao Halo 2 (još i prije nego šta sam imao svoj prvi komp!) prvih par levela sam ponavljao zilijun puta, doslovno su mi se urezali u pamćenje, glazbu iz igre slušam još dan danas, a pošto nisam imao Xbox Live, samo sam lutao po praznim Multiplayer levelima i upijao svaki detalj iz igre.

Važan datum za mene je bio Božić 2011. Kad sam na poklon od roditelja (ili djeda mraza, hey, nikad se ne zna) dobio Mirror's Edge i legendarni Valveov The Orange Box. Half Life 2 i epizode, Portal, Team Fortress 2. Instant klasici kod kojih radim playthrough minimalno svakih godinu dana. Zbog toga su mi morali i osposobiti internet na kompu, i od tad se sve promijenilo. Napravio Steam account, imao prvi uvid u online multiplayer, digitalno tržište igara, igranje online s prijateljima iz osnovne nakon šta bi nastava završila i "napisao" svu zadaću.

Mogao bih tako u beskraj ali me zanimaju šta drugi kažu o svojim najdražim uspomenama, ajde jedan trip down memory lane!

  • FFA +1

Možda ne nužno striktno vezano uz temu; na šta vam baca ovaj prizor s mog radnog mjesta?

    Vjerojatno najljepša uspomena kada sam sa 6-7 godina dobio kozice pa sam s mamom desetak dana igrao Crash Bandicoot trilogiju. Jedinica mi je bila najteža jer nije bilo double jumpa, pa smo se fokusirali na dvojku i trojku koje smo prešli.

    Sjećam se na moru kada sam bio s bratićima pa smo na PS2 cijeli dan igrali Ratchet i Clank 3 - malo kampanju pa onda multiplayer. Onaj neki šumski/močvarni level će mi zauvijek ostati u sjećanju.

    Osim toga, kada sam se 2009. vratio iz škole, a stari dolazi s novim Assassin's Creed 2. Brzo kao riješio svu zadaću i upalio igru. Jedva sam dočekao da zaigram jer sam godinu prije prešao jedinicu koja mi je bila super. Pa kad krene nostalgični AC2 intro kad se popneš na tower i razgovor Ezia i brata, još uvijek se bar jednom godišnje sjetim toga i pogledam na YouTubeu.

      Svaka čast na temi a i da ima sličnih šta ima veze. Ionako sve recikliramo i ponavljamo kao dio životnog ciklusa.

      Imam tih gaming uspomena dakako sa prve plejke ali ponešto i sa četvrte ali sa prve zbilja pun k. Neke su mi i isparile iz mog sivonje, hehe!

      Već sam neke i spomenuo kroz ove 4 godine mog sudjelovanja u ffa saboru.

      Mislim da ovdje nema baš niko loša iskustva sa samim gamingom već ponekim ljudima koji nisu kužili stvar. Ne može gaming poć po zlu da ga hebeš. Osim možda neka super težina u igranju pa hitiš kontroler u tv ali i to je dio zabave. To je kao što rekoh zabava i prije svega ludorija kakve nema.

      Ovo dalje u nizu nema veze striktno sa temom ali "palo mi na pamet".

      Jučer (ali i češće o tom razmišljam sam) ponovo razmišljao i mislio kao prof. Baltazar dok sam spremao ručak hodajući levo desno baš kao i on a ja čekajući da mi zakipi voda pa da smanjim vatru i sjetih se. Trebalo mi ipak neko vrijeme dok mi nije palo na pamet da osmislim cijelu scenu u glavi odnosno kako je nekoć prije 20-tak g +-gaming bil rezerviran samo za klince i tinejđere a oni malo stariji kaj su igrali i nisu baš bili normalni. Danas su manje više onda svi takvi nenormalni.

      U filmovima su ih obično prikazivali kao prištave sa naočalama, fudbaler frizurom i pogrbljene i tjelesno nerazvijene u malim sobičcima. Takve bi svak nazival svakakvim pogrdnim nazivima da te Bog oslobodi.

      Gaming otada se nije puno promjenil osim što je ušel u 3D okruženje sa boljim prikazom piksela ali smo se mi promjenili kao društvo. Granice se pomiču u glavama, bravo za to, ali za sad samo za gaming. Došlo bude vrijeme i za druge sfere.

      Ali ja moram dan danas opravdat no gamerima zakaj igram a nisam više neki balavi dečec. Puno njih tih prigovaratelja i sad sami igraju nekaj na kompu, makar belu ili druge kartaške igre ali svejedno, opet je to računalna igrica. Donedavno su mi se takvi rugali, šta vidim u tim igricama i sl.

      Ma nabijem na kurac sa oproštenjem sve koji imaju neke zidove u glavama za bilo šta u životu dok se ne pojavi pravi bikonja da im te zidove poruši.

      Živi i pusti druge da žive kako žele.

      Igraju danas stari dedeki i bakice, vidio sam na YT-u.

      Šta nam urade da smo taki postali, kao majmuni kad dobe igračku. hehe!

      Ma samo naprijed bake i dedeki ako imate volju jer morate naučiti igrat da bi mogli znanje prenjeti na unuke a ne kak smo mi se mučili i rješenja tražili po PSX i ostalim gaming časopisima.

      Gamer sam se skoro pa rodil, dakle od rođenja. Sada igram sve manje ali u glavi mi stalno kako nešto moram igrati. Umori čovjeka to sve skupa i manuti se tog čorava posla si mislim ali gaming ne izlazi iz mene. Takav ću otič sa ovog svijeta.

      Ako ništa drugo, volim se prisječati i pisati i razgovarati o ovoj temi jer to je moja najdraža uspomena a to je GAMING.

      Takav ću otić sa ovog svijeta, možda sa kontrolerom u rukama

      Fetty Vjerojatno najljepša uspomena kada sam sa 6-7 godina dobio kozice pa sam s mamom desetak dana igrao Crash Bandicoot trilogiju.

      I meni isto jedna od najdražih uspomena. Vodene kozice, dok su svi drugi bili u školi ja i prijatelj tih 10 ak dana derali Driver 2.

      Izmjenjivali se u free roamu. I to samo u Chicagu i Havani jer smo bili preveliki retardi za otključat druga dva grada (a i sirotinja za memory karticu)

      I još jedna za Driver 2. Petak, došao iz škole, 20 do 2 na kućni zove lokalni serviser koji je ujedno bio i diler, kaže došao je D2, radi do 2, pa ili ću ga pokupit danas ili u pon. Bogami ta 3 km sam istrčao na vrijeme, tad i više nikad