ROBCO INDUSTRIES UNIFINED OPERATING SYSTEM
COPYRIGHT 2075-2077 ROBCO INDUSTRIES
-Server 8-
User Log:
Nakon dva mjeseca i više od 150 sati provedenih tumarajući po oronulom Bostonu/Commonwealthu (koji je prepun svega i svačega), izbacia sam disk ove proklete igre i zamjenia ga diskom UNCHARTED kolekcije.
Kroz svoju gaming povijest nikad nisam prakticira gaming na PC-u, pa je tako za mene prvi susret s Fallout univerzumom doša njegovim trećim dijelom. Eh, kakva je to ljubav bila...
Na taj Fallout uopće ne gledam kao na igru koliko kao jedno iskustvo koje se teško može mjerit s bilo čim. Od prvog izlaska iz Vaulta i onog pogleda na Wasteland (jedan od najatmosferičnijih i najpamtljivijih gaming iskustava ikad), uz ovu melodiju https://www.youtube.com/watch?v=SO2OB5u5j5Y, preko svih ostalih questova, lokacija, likova, soundtracka, pa sve do samog kraja je nešto što ću pamtiti dok sam živ. I kao takav pacijent sam čeka Fallout 4 u nadi da će me nahajpat i ponovo probudit želju za igrama.
Totalno spremno nespreman, ograđen od svih sitnih gluposti na koje se velik dio modernih igrača oglušuje (a zapravo sebi radi ogroman propust prilikom prelaska igre), kao što je: gledanje trofeja, milijardu review-ova, videa, prohoda kroz igru i svega živoga i neživoga, zaigra sam Fallout 4.
https://www.wow247.co.uk/wp-content/uploads/2015/06/Fallout-4-vault.gif
Od ovog trenutka, isti sekund dolazi "It's reeeeally good to be back" moment i igra ti daje nevjerojatnu slobodu i sve ono što volimo i cijenimo kod igara, a najveći problem je šta se ne može prestat igrat...
Na početku igre će neki pomislit kako zapravo i nije toliko slična trojci i da traži neka nova privikavanja, al kasnije će se uvjerit da itekako je.
Prva promjena i jedan od najvećih minusa je promjena koncepta dijaloga. Jako je teško procijeniti kakav će zapravo nastup imat lik nakon odabira neke opcije. Nema Karme?! Skandal. Nema Skill sustava?! Malo manji skandal. Ulazak u Power Armor u 1. levelu?! Najmanji skandal, al nepotrebno kurvanje Power Armora kroz cilu igru. Al to je zapravo to. To su svi minusi koje ova igra ima.
Opet! jedna od najjebenijih atmosfera u igrama (Bethesda, hvala šta smo sad manje depresivni dok igramo), opet! jedan od najjebenijih OST-ova ikad, (Inon Zur, prevelik si.), opet neki od najjebenijih, najepskijih, najmorbidnijih questova, likova (nema ih smisla nabrajat, previše ih je), lokacija (koje variraju od jezivih, ko je preživia Museum of Witchcraft u 3 ure ujutro, pričat će unucima;pa sve do onih lokacija za koje treba potegnit van mape!), neprijatelja koji su nevjerojatno dobro osmišljeni i bolesni kao i uostalom čitav taj Commonwealth.
Zapravo se čar i bit svih Fallout igara, a pogotovo ovog četvrtog dijela nalazi u svim tim ruševinama koje su ostale, te ljudima koji su svaki na sebi svojstven način doživili i preživili taj pad atomske, nuclear war i sl.
Čitanje Terminala predstavlja poseban užitak, jer se nerijetko tu nalaze sve te male pričice koje su pisali svi ti nesretni ljudi, luđaci... A iznenađuje i koliko su neke priče povezane.
Naravno da je tu i dalje brdo sitnica, referenci, tajni, easter eagg-ova zbog kojih i obožavan Todda Howarda i ekipu. I naravno da se otkrivanje svih tih stvari i faktor iznenađenja prilikom otkrivanja istih ne može mjeriti sa iskustvom nekog ko je to već sebi spoila na internetu dok je surfa kako šta prije pronaći svih 20 Bobbleheadova radi trofeja i takvih kretenarija. A te sitnice su u ovom Falloutu brilijantne.
Priča je dosta dobra, a same frakcije su dosta sive i moralno upitne da će i onim najravnodušnijima dat na razmišljanje.
Companioni su odlični i popriličan ih je broj, a neki su toliko dopadljivi da na ostale onda i zaboraviš.
I kako sad na račun svega ovoga tražit još neku uber-super-ultra-dobru grafiku, 60 fpsa, da nema bugova...
Osjeća bi se i suviše razmaženo i možda bi ima pomalu grižnju savjesti.
Potpuno je jasno da je ovo jedna od onih igara o kojima se može ispisat tonu teksta i stranica, i opet se neće uspit prenit sva ta genijalnost ove igre, koje kad je jednom završiš, zauvijek je se sjećaš.
A da igra nije jedna od onih koje se štancaju svake godine, i koji je današnji konzumenti igara prelaze u jedan dan, a potom bacaju u smeće, svatiš kad nakon dugotrajnog lootanja i čišćenja izađeš iz Super-Duper Marta u Lexingtonu, pogledaš u bostonsko nebo puno zvijezda, a sa Pip-Boya krene:
https://www.youtube.com/watch?v=sonLd-32ns4