Riješen i zadnji boss, ujedno za mene i najzahtjevniji end game boss u svim dosadašnjim Soulsborne igrama, makar je to više do ograničene slobode u igranju i razvoju lika. Ali ne mogu reći kako nisam uživao u učenju skoro svakog poteza onih izazovnijih bossova u ovoj igri. Sekiro je sjajan jer pogađa samu bit igrivosti, dodaje više elemenata i poteza kojima si igrači mogu bitno olakšati igru i itekako nagrađuje učenje iz poraza. Samo eto, potrebno je imati kudikamo normalno vrijeme reakcije, što će neke možda odbiti uz već spomenutu zahtjevnost za prelaske određenih dionica.
Izazov, igrivost i oda japanskoj kulturi – to je Sekiro. BB će mi ostati draži za ovu generaciju, DS3 je nakon DS2 bio spektakl, dok je Sekiro dobrodošlo i prijeko potrebno osvježenje. U srži je poznat, ali opet je dizajniran da bude dovoljna prepreka i uživancija i za one veterane akcijskih igara koji traže pravi izazov. Tko pređe Sekiro, može se reći i da je prošao test igre za odrasle, heh.
