Ja još nisam na "ti" s težinom. Rekao bih da igra više nego ikad kažnjava ignorantno trčanje od točke A do B (tako nisam ni prije igrao u prvom prelasku). Neke situacije i bossovi mi nisu problem, recimo onaj Tuhyjev kolega je pao od prve, dama leptirica skoro iz prvog pokušaja (da bi potom par puta opet zalegao kao da sam kompletno zaboravio što sam radio prvi put i što mi je igra na kraju krajeva poručila). Ali s druge strane, kad sam došao do Ashina dvorca, prvo me počeo jebati framerate kod bika (star komp + bik s plamtećim rogovima = loša kombinacija), da bih potom kod onog fegeta s kopljem opet okinuo dragonrot jer me izvrtio kao svinju. Uglavnom, regularne dijelove prolazim relativno ok, ali zbog i dalje malog HP-a i attacka na nekim dionicama baš treba paziti na neobranjive sweep napade. Thrust napade pogodim s mikirijem, makar mi je i dalje muka kad naiđeš na nekoga tko to sve kombinira i radi ogroman damage. No opet, skužiš koliko shinobi toolsi u nekim situacijama život znače. Protiv Seven Ashina Spears mi jednostavno nije bilo druge nego spamati petarde svako malo, kao da sam trinaestogodišnji klinac na novogodišnjoj proslavi.
Ali kad bolje razmislim, ljestvica izazova je taman tu negdje. S Bloodborneom sam bio kao riba u vodi (lol), DS sam naučio igrati i jedini šok je bio tijekom prve igre, dok ovo baš ostavlja dojam nečeg drugačijeg što opet iznova treba učiti te i dalje djeluje zahtjevnije zbog specifičnog pristupa u većini borbi. Srećom mi smo jedni od onih koji vole izazov, jelte?
