Super članak, baš me obuzela nostalgija čitajući ga.
Meni baš nekako fale igraonice i ekipa koja se znala okupljati u njima. Tamo sam proveo značajan dio svog djetinjstva, od igranja Metal Sluga, Tony Hawk-a, Tekkena, Fighting Forcea i "japanca" na sivonji sa prijateljem iz osnovne, do prvog isprobavanja MGS-a 2. Nikad neću zaboraviti uzbuđenje prilikom prvog pokretanja, nikakav dim i buka mi nije smetala.
Al majku im, kad je došao ps2 naplaćivali su 45 minuta 1 euro, još imali one CRT-ove kojima samo namjestiš vrijeme kad da se isključi. Sjećam se da sam iskeširao na prvo igranje Vice City-a 5 eura, što se ono ne čini puno danas, ali kad si balavac od 11-12 godina kojem je to bio sedmični džeparac... Well
Lan sam uživao razbaciti kad je bila ekipa, Unreal Tournament, Quake III Arena, CoD 2... Nekako su tad i jednostavnije igre bile, ali opet srčane. Jedostavnu poentu su imale, ubij protivnika, zauzmi zastavu, drži teritorij... Bez mikrotransakcija, bez season passeva.
Blažena vremena.
