NAJAVA AFRIČKOG KUPA NACIJA 2021. (2022.) - GRUPE E I F
Jučer smo imali prilike gledati četiri utakmice skupina B i C, a krenulo je susretom između Senegala i Zimbabvea. Senegalci su bili bez devetorice Covid-pozitivnih igrača (Mendy i Koulibaly kao najistaknutiji), no tome usprkos su odigrali slabu partiju. Dočekali su nekoliko (polu)prilika za pogodak koje nisu uspjeli realizirati, sve dok jedna sretno-pogođena ruka u 97. minuti nije poklonila penal koji je Mané realizirao za kasnu pobjedu i veliku tugu Zimbabveanaca.
Gvineja i Malavi odigrali su poprilično izjednačeni dvoboj u kojem se većina zanimljivosti odigrala u prvom dijelu. Ipak kvalitetniji Gvinejci nešto su više držali loptu u nogama, no obje ekipe imale su podjednako opasnih prilika za pogodak. Ključan trenutak zbio u 35. minuti, kada je Kanté savršeno pripremio i odigrao loptu za nadirućeg Syllu koji je lakoćom pospremio loptu u mrežu. U drugome dijelu imali su malavijski Plamenovi dvije dobre prilike za izjednačenje u istoj akciji, no gvinejski vratar bio je na razini.
Prvi ogled „teškaša“ na turniru odigrali su Maroko i Gana, a usprkos visokim ulozima mogli smo gledati zanimljivi susret u kojem su obje momčadi imali prilika za zgoditak. Nešto istaknutiji Marokanci ipak su uspjeli doći do pobjede. U 83. minuti Boufal je dočekao jedan odbijanac duboko u kaznenom prostoru, te spretno iz okreta pogodio mrežu za konačnih 1-0.
Bez Aubameyanga u sastavu je Gabon odmjerio snage s debitantom Komorima. Rano su Gabonci stigli do vodstva preko Boupenze koji je zabio iz gotovo nemogućeg kuta, te se nakon toga u potpunosti povukli i čuvali stečeno vodstvo. Značilo je to da su u drugom poluvremenu Resoperke imale preko 80% posjeda lopte nad višestruko skupljim Gaboncima. Ipak, tek pred kraj susreta je taj silni posjed donio i nekoliko opasnijih situacija pred gabonskim vratima, no nije bilo dovoljno za pogodak.
Grupa E
🇩🇿ALŽIR🇩🇿
Pustinjske Lisice na turnir dolaze, čini nam se, još jače negoli su to bile u prošlom izdanju kada su na koncu i osvojile turnir! Bilo je to Alžircima drugo afričko zlato u povijesti (1990.), a zanimljivo kako su u tom međuperiodu tek jednom uspjeli doći do polufinala natjecanja. Svoju su kvalifikacijsku skupinu odradili bez većih turbulencija, upisavši 4 pobjede i 2 remija protiv „južnjaka“ Zimbabvea, Zambije i Bocvane. Uz ikonu M'Bolhija na vratima, obranom će ordinirati Villarrealov Aïssa Mandi, dok izrazito moćne bekovske pozicije zauzimaju Gladbachov Ramy Bensebaini, te Nicein Youcef Atal. U veznom redu svakako će stabilnost davati Bennacer, dok preostaje vidjeti kako će se rasporediti silan ofenzivni potencijal koji nude iskusni Sofiane Feghouli, Yacine Brahimi, Islam Slimani, Baghdad Bounedjah, kao i naravno MVP momčadi, kapetan Riyad Mahrez; te mlade snage Adam Ounas i Saïd Benrahma. Od izostanaka valja spomenuti ex-Dinamovca Soudanija, Adlèna Guediouru, Rachid Ghezzal, te ponajviše jednog od najbolje ocijenjenih napadača Ligue 1, Niceinov Andyja Delorta. Djamel Belmadi, nekadašnji povremeni alžirski reprezentativac, izbornik je ove momčadi od 2018. godine. Prije ovog posla nekoliko je godina radio kao izbornika Katra, a potom i kao trener tamošnjeg Al-Duhaila, te je u 43 utakmice za alžirskim kormilom upisao tek jedan (!!) poraz, i to u prijateljskoj utakmici. Činjenica kako je dobar dio ovih igrača već iskusio osvajanje trofeja, kako su nositelji kvalitete i dalje u najboljim igračkim godinama, te kako kadar izgleda još moćnije od onog slavljeničkog daje nam za pravo proglasiti Alžir jednim od najizraženijih favorita za titulu!
🇨🇮OBALA BJELOKOSTI🇨🇮
I Slonovi se kroz svoju povijesti mogu pohvaliti s dvije titule kontinentalnog prvaka, osvojene 1992. i 2015., te su još 8 puta došli do polufinala ili finala. Kroz kvalifikacije su upisali šokantni poraz od Etiopije, da bi ipak uvjerljivo odradili ostatak utakmica te s 4 pobjede završili na vrhu skupine ispred Madagaskara i Nigera. Bjelokosni kadar već je desetljećima potentan, a tako je slučaj i na ovom natjecanju. Kapetan Aurier svakako će startati na desnoj strani momčadi, dok bi trojac na stoperskim pozicijama trebali činiti Bailly, Boly, te ove sezone impresivni Odilon Kossounou iz Leverkusena. Gradel i Cornet trebali bi se izmjenjivat na lijevoj strani, dok će sredinu držati Seri i vruća roba Kessié. Napad također nudi puno mogućnosti, uz već spomenute ljevake tu su Pépé, ex-Hajdukovac Kouassi, Boga, ali svakako će u vrhu napada biti Ajaxov rasni strijelac Haller. Svakako se nadamo da će koju minutu dobiti i 17-godišnji napadač Karim Konaté, drugi najmlađi igrač ovog turnira, koji je već zabio 7 golova za svoj ASEC. Na popisu nema Seka Fofane, Amada Dialla, te (vjerujemo na žaljenje svih ljubitelja traka za kosu) Trabzonova Gervinha. Izbornik momčadi je Francuz Patrice Beaumelle, koji je kroz svoju karijeru uglavnom pratio Hervéa Renarda kao pomoćnik (Angola, Zambija, Obala Bjelokosti), da bi nakon vođenja Zambije od 2013. do 2014., 2020. ponovno ušao u samostalne vode nakon Renardova odlaska s klupe Bjelokošćana. Sjajan kadar Slonova također ih gura u vode favorita natjecanja, preostaje tek vidjeti je li Beaumelle jednako sposoban kao svoj mentor da ovu momčad puno potencijala gurne do samog vrha Afrike.
🇬🇶EKVATORIJALNA GVINEJA🇬🇶
Nacionalna Grmljavina (moramo priznati – prvi loši nadimak na listi) po prvi se put kvalificirala na Kup bez da je pritom bila domaćinom istog. No, to ne znači da Ekvatorijalne Gvinejce treba otpisati – i 2012. i 2015. bili su veliko iznenađenje, doguravši do četvrtfinala, odnosno polufinala natjecanja. Momčad s kojom zatvaramo trokut bivših portugalskih kolonija kvalifikacije je završila iza nedodirljivog Tunisa, a ispred Tanzanije i Libije, upisavši po 3 pobjede i 3 poraza. Većinu kadra čine ne pretjerano poznati igrači španjolskih niželigaša (a polovica kadra i rođena je u Španjolskoj), a zbog ozljede će turnir propustiti njihov najskuplji igrač, Sassuolov Pedro Obiang. Tu će zato biti Cádizov Carlos Akapo (te njegov brat Javier), Monzin José Machín, te kapetan bez kluba Emilio Nsue (inače desni bek, u reprezentaciji redovito predvodi napad). Nakon niza funkcija u različitim sekcijama reprezentacije Ekvatorijalne Gvineje, Juan Micha, nekada i sam reprezentativac, lani je konačno preuzeo i vođenje prve vrste svoje domovine. Solidan rezultatski niz u 2021. kao i dobri povijesni rezultati na Kupu govore nam da bi Ekvatorijalni Gvinejci potencijalno mogli iznenaditi, no teško je prognozirati išta više od trećeg mjesta u skupini s dva izražena favorita natjecanja.
🇸🇱SIJERA LEONE🇸🇱
Leone Zvijezde se vraćaju na Kup nakon dugog izbivanja, još od 1996. kada su mlade zvijezde Mohamed Kallon i braća Conteh predvodila zapadne Afrikance. Bilo im je to drugo pojavljivanje nakon 1994., te do sada nisu uspjeli proći prvu fazu natjecanja. Skupina kojom je dominirala Nigerija svela se na borbu za drugo mjesto, a tu su Benin i Sijera Leone izmijenili dvije 1-0 pobjede, da bi Sijeraleonci zbog jedva bolje gol razlike (0 naspram -1) s istim brojem bodova završili iznad Benina, te ispred Lesota. Talentiranih tinejdžera više nema, sada tu uglavnom prevladava iskustvo premda nam i ova momčad nosi podosta nepoznanica. Po tri nositelja kvalitete u svakoj liniji zajedno imaju preko 100 godina, a to su kapetan Umaru Bangura (Neuchâtel Xamax) u obrani, nekadašnja Partizanova vedeta Medo u veznom redu (bez kluba), 38. godini usprkos dobro raspucani Kei Kamara u napadu (finski HIFK). Dobre brojke u posljednjih nekoliko sezona imaju i Alhaji Kamara, napadač Randersa, Mustapha Bundu (Aarhus), te Mohamed Buya Turay (Henan) kojeg je, prema vlastitim riječima, svojedobno zadesila ozljeda uzrokovana crnom magijom. Svakako trebamo istaknuti najskupljeg Sijeraleonca, nekadašnjeg „premierligaša“ Stevena Caulkera, koji bi na Kupu trebao debitirati za reprezentaciju. Možda, kao i za Englesku, zabije gol u debitantskom (i jedinom) nastupu? Drugog najskupljeg igrača, Genoinog Yayahe Kallona, nema u kadru, kao ni nekadašnjeg Zagrebova igrača Rodneyja Strassera. Recimo konačno, da je rezervni golman Ibrahim Sesay najmlađi igrač turnira, napunivši 17 godina pred nekoliko mjeseci. John Keister izbornik je ove družine, nekadašnji reprezentativac i dugogodišnji igrač niza engleskih niželigaša vodio je reprezentaciju od 2017. do 2019., da bi se 2020. vratio na klupu svoje zemlje. Zvijezde Sijera Leonea mogle bi eventualno iznenaditi Ekvatorijalne Gvinejce u borbi za treće mjesto, no sreća ih nije mazila sa ždrijebom, stoga je za očekivati kako će zauzeti zadnje mjesto u grupi.
Grupa F
🇹🇳TUNIS🇹🇳
Orlovi Kartage gaje jedan od najduljih nizova uzastopnih kvalifikacija na Kupu nacija, zadnji su propustili još 1992., a u međuvremenu su i došli do jedine titule 2004. godine. Redovni su sudionik četvrtfinala, a na prošlom su izdanju završili iznenađujuće četvrti. Najuvjerljivija momčad prošlih kvalifikacija upisala je tek remi s Tanzanijom, pobijedivši u svih preostalih 5 utakmica protiv Ekvatorijalne Gvineje i Libije. Po broju nastupa su možda i najiskusnija momčad cijelog Kupa s nekoliko poznatih imena. U obrani će biti Maâloul (egipatski Al Ahly), Mathlouthi (Zamalek), Bronn (Metz), a nedavno ih je odlučio „pojačati“ i Arsenalov Rekik. Ellyes Skhiri (Köln) bi kao najskuplji Tunižanin svakako trebao istrčati u srcu veznog reda, a nešto ofenzivnije mogli bi vidjeti ManU-ova mladunca Hannibala Mejbrija. Prekaljeni trio Khazri (Saint-Étienne), Msakni (Al-Arabi) i Sliti (Al-Ettifaq) trebao bi predvoditi napad, a do minutaže bi mogao i 35-godišnji Yoann Touzghar koji je lani fino trpao za Troyes u Ligue 2. Značajnijih izostanaka nema, a momčad od 2019. vodi Tunižanin Mondher Kebaier kojem je ovo prvi reprezentativni posao karijere kojoj su prethodila zaposlenja u tuniskim klubovima. Ovaj kadar ne obećava puno, no Tunižani su se u posljednjim kvalifikacijskim ciklusima pokazali kao jako dobra momčad. Shodno tome, za očekivati ih je minimalno u četvrtfinalu natjecanja, dok se za daljnje dosege trenutno ipak ističu drugi takmaci.
🇲🇱MALI🇲🇱
S malijskim Orlovima završavamo popis velikana na ovom turniru, premda za razliku od prije navedenih, Mali nikada nije dočekao kontinentalnu titulu. Jednom su bili drugi, dva puta treći, te tri puta četvrti, a na Kup su se kvalificirali osmi put zaredom. Malijci su kroz kvalifikacije bili uvjerljivi, upisavši skor 4-1-1, čime su bili plasirani iznad sestre-po(simetričnoj)-zastavi Gvineje, te Namibije i Čada. Za razliku od većine afričkih ekipa, Mali svoju najveću snagu krije u veznom redu – tu je tako mladi i potentni četverolist u vidu Brightonovog Bissoume, Leipzigovog Haidare, Camare iz Salzburga, te Samassékoua iz Hoffenheima. I ostatak ekipe poprilično je mlad, s tek tri igrača starijih od 29 godina. Dva Adama Traoréa i dalje su tu, a konačno smo ih počeli zvati sa srednjim imenom kako bi izbjegli konfuziju. Hamari Touré i Kiki Kouyaté čuvati će zadnju liniju, a napad bi trebali predvoditi Southamptonov Djenepo, te (nagađamo) Ibrahima Koné, s obzirom da je u Sarpsborgu odradio solidnu sezonu s 11 pogodaka, a u reprezentaciji trenutno broji jako impresivnih 8 pogodaka u 6 utakmica. Od izostanaka najviše upada u oko Moussa Marega, nekadašnji napadač Porta, koji je stavljen na pretpoziv. Malijce još od 2017. vodi domaći Mohamed Magassouba, kojem o karijeri znamo još tek da je 1997. vodio reprezentaciju DR Kongo. S obzirom da ih je ždrijeb pomazio, Maliju prolazak skupine ne bi trebao doći u pitanje, četvrtfinale bi trebalo biti realan doseg u slučaju lakšeg ždrijeba, no za sve dalje od toga trebati će ipak nešto više.
🇲🇷MAURETANIJA🇲🇷
Lavovi Chinguettija iznenadili su 2019. plasmanom na svoj prvi Kup nacija, a podjednako su iznenadili novim plasmanom. Tada su s dva remija bili nedaleko prolaza kroz treće mjesto skupine, a sada će se nadati i prvoj pobjedi u povijesti Kupa, što ne djeluje kao nemoguća misija. Mauretanci su pokazali dovoljno kvalitete u skupini, te dvama pobjedama nad Srednjoafričkom Republikom, odnosno patovima s Burundijem i Marokom, zasluženo izborili drugo mjesto. I u ovoj nam se ekipi krije podosta nepoznanica, no solidan broj igrača s relativno visokim brojem reprezentativnih „kapica“ već daje naslutiti koga možemo očekivati u prvoj postavi. Aboubakar Kamara sada je napadač grčkog Arisa, a donedavno je zabijao za Fulham (možda ćete ga se sjetiti po svađi s Mitrovićem oko izvođenja penala), te bi trebao predvoditi mauretanski napad uz Adamu Ba, jednog od iskusnijih pojedinaca ove ekipe. Kapetan Abdoul Ba (Al-Ahli Tripoli) i Aly Abeid (Valenciennes) biti će zaduženi za protivničke napade, Mohamed Dellahi Yali i Khassa Camara biti će u veznom redu, uz još jednog igrača Istre 1961, Abdullahi Mahmouda. Od značajnijih izostanka nema prekaljenih Ismaila Diakhitéa (najviše nastupa u povijesti Mauretanije), te dvoje najboljih strijelaca Bessama Ahmeda i Hacena El Idea. Didier Gomes Da Rosa izbornik je ove reprezentacije, a radi se o treneru zavidne karijere na crnom kontinentu. Među ostalim, osvajao je trofeje vodeći klubove u Ruandi, Kamerunu, Etiopiji, Gvineji i Tanzaniji, dok mu je ovo prvi posao u nekoj nacionalnoj vrsti. Mauretanci su se već pokazali kao čvrsta momčad, te protiv Gambije svakako mogu tražiti bodove koji bi ih kroz treće mjesto mogli voditi u šesnaestinu finala – sve više od toga biti će pravo malo čudo.
🇬🇲GAMBIJA🇬🇲
Škorpioni iz ove malene zapadnoafričke državice posljednja su reprezentacija u ovoj najavi! Drugi su debitant ovog natjecanja, što je i za očekivati od države koja broji (za afričke pojmove sitnih) 2 milijuna ljudi. Tako nastup na Kupu još trebaju izboriti Južni Sudan, Srednjoafrička Republika, Čad, Sveti Toma i Principi, Esvatini, Lesoto, Somalija, Džibuti, Eritreja i Sejšeli. Da ovo čudo bude još veće, Gambijci su do turnira stigli na način da su završili prvi u svojoj skupini, izjednačenog broja bodova s Gabonom, kao i međusobnih omjera i gol razlike, da bi na koncu jedan postignuti gol više gurnuo Gambijce na prvo mjesto, dok su ostatak ljestvice zauzeli DR Kongo i Angola. Gambijce ipak nećemo svrstati u krug najslabijih momčadi turnira, jer ipak imaju izrazito potentnog napadača u vidu Muse Barrowa iz Bologne (Jeonbukov prezimenjak Mo nije mu u rodu, no i njega valja očekivati u prvoj postavi). Tu su još i bratići Omar (stoper) i Ebrima (krilo) Colley, iz Sampdorije i Spezije, dok u vrhu napada očekujemo Dembu Darboea, ključnog čovjeka u lanjskom pohodu Šahcjora iz Solihorska na bjelorusku titulu, u kojem je sudjelovao s 37 golova i 12 asistencija. Romin mladić Ebrima Darboe mogao bi se naći u veznom redu uz iskusnog imenjaka Sohnu, te Gentovog Sulaymana Marreha, dok će iskusna figura u zadnjoj liniji biti Pa Modou Jagne. Moramo istaknuti i Yusuphu Njiea, ne zato jer je napadač Boaviste u nekoj zavidnoj formi ove sezone, već se radi o sinu gambijske legende i najvećeg tamošnjeg nogometaša svih vremena – Biri Birija, inače krila Seville iz 70-ih. Od 2018. za kormilom reprezentacije je Belgijanac Tom Saintfiet, koji nosi mnogobrojna iskustva vodeći nacionalne vrste: redom je tako bio na čelu Namibije, Zimbabvea, Etiopije, Jemena, Malavija, Toga, Bangladeša, Trinidada i Tobaga, te Malte. Simpatična Gambija na papiru je jedna od najslabijih momčadi turnira, no ovaj potentni kadar mogao bi prevariti momčadi koje ih olako shvate! Ipak, u konkurenciji Tunisa i Malija teško je očekivati išta više od časnog oproštaja u grupi.
