Bez brige, tu sam.
Puno toga se reklo i poprilično je žalosno čitati neke zajedljive, konfliktne, podrugljive, bahate i samodopadne komentare, no nogomet to očito izvlači iz nas.
Ne mogu reći da mi nije žao jer zabiti 3 gola na Bernabeu i doći u takvu šansu za okrenuti Reala je gotovo nemoguće, no jedan talijanski klub kojem se godinama prepisuje da ne igraju nogomet kako bi zabili gol je uspio napraviti ono što eto mnoge "ofenzivne ekipe" nisu. Doduše, kao da je bitno, komentari dogodine će opet biti isti, prethodne godine će se zaboraviti, a karakteristika "bunkeraške" ekipe koji je klub očito stekao zbog nekih principa kojima se vodio u ranim 2000itima kao što je i to radila talijanska reprezentacija će ostati usađena u ljudima neovisno o ovakvih pothvatima. Jer očito neki smatraju da je nogomet, tj nogometna taktika zapisana u kamenu svakog kluba i promjene u tom sportu ne postoje, kao i da bi se trebali vječno kosturi prošlosti izvlačiti, jer u 2018. treba pričati o neznam Kralju Francu i Moggiju. No dobro, Hrvati vole pričati dan danas o ustašama i partizanima pa ne čudi da isti takav kontekst moraju izvlačiti i u nogometnom smislu.
Što se tiče samog nogometa, Allegri kao da je sam sebi potvrdio da stvarno ne trebaš biti genije kako bi složio igru Juventusa. Baš čudno kako je momčad ovoga puta prošla bolje kada je igrala sa 4 u obrani (a ne sa 3 gdje je jedan od stopera star i spor) i kada je igrala sa jednim lijevim bekom, a ne dva. Ispravno su detektirali što bi mogla biti slabost Reala i konstantno vukli Mandžukića na fizički slabije igrače od njega što je bilo dovoljno za dva njegova gola. Jedan iznimno pametan i ustvari jednostavan nogomet je bio rješenje za ovaj Real, a meni i dalje nije jasno kako to nitko iz struke nije uočio u prvoj utakmici.
Real, za razliku od Barcelone dan prije, nije potpuno nestao s terena, već je stvarao šanse, imao posjed te igrao poprilično slično kao u prvoj utakmici, samo puno više samodopadno sa razmišljanjem u glavi "mi smo ovdje superiorni". Ovoga puta, izuzev situacije na kraju o kojoj ćemo na kraju, Juventus nije radio onakve sulude greške kao u prvoj utakmici, čitava momčad je stajala nešto bolje na terenu, no najveći napredak se upravo vidio u tranziciji iz obrane u napad, pri čemu su ključni igrači bili bekovi koji nisu igrali na svojim pozicijama u prvoj utakmici. Lichtsteiner desno (umjesto kojeg je tada igrao De Sciglio, kao i sada do ozlijede) i Alex Sandro lijevo (koji je bio žrtvovan na krilu). Igranje Pjanića je također povezalo redove, za razliku od Bentancura u prvoj, a i Matuidieva energija je napravila svoje. Ponovit ću, mislim da svatko sa imalo nogometnog znanja može bez problema sastaviti prvih 11 Juventusa te isto tako može očekivati da ti igrači naprave svoje protiv bilo kojeg kluba na svijetu, ali o tom problemu sam pisao prošli tjedan pa nema smisla se ponavljati.
Što se tiče jedanaesterca, teško je biti objektivan jer se stvarno radi o nezgodnoj situaciji, a onaj tifos Juventusa koji je u tom trenutku rekao, jbg Benatia sjebao si i napravio penal jednostavno nije ni simpatizer, a ne nešto više od toga. Teško je pričati o intenzitetu tih ruku na leđima, teško je pričati i o toj nozi jer je očito da je Benatia stvarno pokušao na neki način izbiti tu loptu prije nego li dođe na prsa protivnika, no kao što je Joško rekao u analizi nakon utakmice, Buffon je čovjek koji nikada onako ne reagira. Taj čovjek je bio u tri navrata puno bliže osvajanju Lige Prvaka nego li je to bilo jučer i niti jednom u ta tri navrata nije toliko protestirao na pojedine sudačke odluke. Emocije zbog zadnjeg nastupa u LP su vjerojatno odradile svoje, ali svejedno, davanje crvenog kartona kapetanu momčadi koji se jedini i ima pravo žaliti na sudačku odluku je čisto bahaćenje i treniranje strogoće Olivera. I dok je penal situacija koja se i mogla i nije morala svirati, ovakvo izigravanje superiornosti nad igračima je razlog zašto Englezi nemaju niti jednog suca na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
