Malo offtopic pitanje, ali da li netko od članova foruma u slobodno vrijeme igra veliki nogomet u polu-amaterskim klubovima? Mislim na neke niže županijske lige. Čisto me zanima kak je to.
Možda nisam mjerodavan jer nikada nisam igrao, ali odem često gledat 4. HNL i 1. županijsku + imam 3 prijatelja koji aktivno igraju u klubovima, pa ću probat nekako opisat njihove dane tamo.
Kompetitivnost postoji, i ne uzimaju to samo kao neku zajebanciju/rekreaciju. Treninzi se održavaju standardno svaki dan, iako im je dopušteno propuštati ih zbog posla. Ukoliko dečki koji igraju za taj klub nisu u blizini grada iz kojeg i je sam klub, klub će, ovisno o financijama i ambicijama, organizirati privatne treninge za njih u teretanama i ostalo 4 dana u tjednu, dok su 1 obavezni doći tamo zbog taktičkih treninga. Plaća također ovisi o klubu, kao i o samoj kvaliteti igrači. Primjerice jedan od njih u svom klubu ima 1500 kn mjesečno kao standardni prvotimac, dok "najslabiji" igrač u klubu ima 500.
Uglavnom većina tih momaka funkcionira kao dosta dobra klapa, iako postoje i interni sukobi ponekad. Cigare i cuga se računaju pod normalnim, ali uistinu se trude ne ubijati se dan do dva prije tekme. Nakon utakmice subote uvijek lome, pogotovo nakon pobjede. Publike ima sasvim dovoljno za taj rang natjecanja, i skautiranja od strane protivničkih klubova kako iz iste lige, tako iz viših su česta. Osobno sam prisustvovao kada je doletio neki frajer iz NK Opatije i ponudio frendu koji je igrao za tada za riječku Lokomotivu 4000 kn mjesečnu plaću. Odštete naravno najčešće nema jer se većinom radi o jednogodišnjim ugovorima.
Velika je razlika inače između 4. HNL i prve županijske. Iako je to za samo jedan nivo viša liga, broj 30ogodišnjaka sa pivskim trbusima u županijskoj je enormno veći, i bitnije su fešte nakon utakmice nego li sama tekma. U četvrtoj su uglavnom momci ne stariji od 30 (izuzev golmana najčešće).
Također dobar dio tih momaka igra jako dobro mali nogomet, neki čak i nastupaju za najbolje malonogometne klubove tipa Nacional, Tommy, Potpićan itd., no svi se slažu da je razlika nebo i zemlja i da je teško primjeniti to znanje na našim velikim oranicama. Uglavnom do četvrte lige postoji određena doza profesionalnosti, rade se taktički treninzi, tehnički itd., pripreme za sezonu počinju dosta rano na ljeto, i najčešće to iskustvo nekako pokušavaju prenijeti na potencijalni rad u omladinskim školama (prijatelj trenira pionire Rijeke) i završavanje tih trenerskih ispita. Sve ispod toga je ipak buranija, a da dam primjer, gledao sam kako nogometaši Brinja se natječu ko može šutnuti loptu preko zvonika od crkve kako bi izabrali koja dvojica će igrati stopere (jer naravno nema druge opcije nego izbijanje kad igraš stopera u takvoj ligi).
