Trebalo mi je gotovo deset godina da ponovno krenem u prolazak jedne od najboljih FPS uspješnica koju sam igrao...
Iako da me netko pita koji su mi FPS naslovi najdraži, svakako bih ubrojao Wolfenstein, no da budem iskren zaboravio sam koliko je ovo dobra igra, remek djelo, masterpiece...
Iskreno sam se malo bojao da je igra možda ostarjela previše radi desete godišnjice od izlaska, no na PS5 hardveraju mi nije niti malo smetalo ništa; niti sada već ostarjele teksture, makar igra u globalu i dalje izgleda privlačno. Kako sam prije toga malo igrao Killzone 2, ova igra sa svojom dinamikom, gameplayem i svime ostalome gazi pod; pogotovo atmosferom, settingom i pričom te likovima. Sjajno je bilo vratiti se nakon zadnje igre u cipele BJ Blaskovića koji me ponovno nadahnuo u toj mjeri, da sam nakon završetka igre, odmah potom odigrao i Old Blood, pa sam nakon dugo godina osjetio nekakvu gaming prazninu, odnosno emotivno pražnjenje, pa mi se ovih dana ništa baš neda igrat. Sve u toj igri je napravljeno sa takvim stilom, da je grijeh nulte kategorije preskočiti ovaj naslov. Ako vas je slučajno nekako zaobišao, nemojte napraviti još veću grešku. Top notch pucačina koja ima toliko vrlina i širine da je to za nepovjerovat. Meni uz Metro igre najkompletniji FPS serijal.
