Evo malo psihologije - dijelim jedan od dražih videa na ovu temu. Imate i hrvatski prijevod, pa si uključite da lakše pratite o čemu gospon priča, zamijenite "dressing za salatu" i traperice sa videoigrama i vidjet ćete u kojem grmu leži zec kada je u pitanju ova problematika. Općenito je za život korisno poslušat ovo IMO.
https://www.youtube.com/watch?v=VO6XEQIsCoM
viper89 o ovom sam ti pričao kad smo igrali Siege pa si poslušaj.
Igraj ono što želiš i koji žanr voliš. Ne trebaš igrati ama baš sve što izađe, jel? Ruku na srce, previše je igara i svako malo nešto novo izlazi. Trenutno je nemoguće pratiti gaming industriju. Sve je postalo ubrzano, ljudima se stalno žuri u životu, a na kraju uvijek kukamo kako se nema vremena. Bome, za to si je jedino sam čovjek kriv. Nitko drugi. Kako si posložiš život i vrijeme, tako će ti i biti. Drži se onog što voliš i Amen!
Tako je. Potpisujem.
Baš imam osjećaj da većina nas na igre gleda kao na pokemone. Moraš odigrat sve. I onda si kroz par godina napravimo takav backlog da ti se povraća kad vidiš što bi sve trebao odigrat. I onda, uz sve to, napravimo pre-order mjesec dana unaprijed da se slučajno ne bi desilo da za mjesec dana "nemamo što za igrat". No to nije sve. Dođe sale na PSN-u/Steamu i vidiš par igara za 70 kuna. Vidiš da ekipa na forumu piše kako su te igre odlične i jebiga, ne smiješ propustit priliku jer tko će čekat novi sale za mjesec dana s istim igrama i s istom cijenom. Bam tri komada u košaricu i kupuj. YOLO. I onda ti se na kraju dogodi ovo o čemu Barry Schwartz priča u videu. Ponašamo se skroz glupo i iracionalno - kao da kupiti i posjedovati igru postaje važnije od toga da odigraš igru i istinski uživaš u njoj.
Kada je došla Persona 5, bio sam oduševljen igrom i igrao sam samo nju. Nekad sam odigrao samo sat vremena, a nekad 8 sati u komadu. Ovisno koliko sam taj dan imao slobodnog vremena. I nisam uopće razmišljao o drugim igrama, nego sam uživao kako već dugo nisam uživao u jednoj igri.
Kad sam ju završio, vidim na forumu piše kako je Nier odlična igra, GOTY 2017. Dođe popust, kupim igru i završim s prvim prelaskom. Kreće drugi prelazak i vidim da mi se baš i ne igra toliko Nier. Prije bih se tjerao da završim, da dođe onaj trenutak koji će me zalijepiti za ekran i da si kažem - vrijedilo je. Sad nisam tako napravio, ne igra mi se pa neću ni igrat. Nier je stajao, a ja sam dnevno po 2-3 sata prašio Battlefield. I uživao sam, a većinom sam igrao sam. Bez frendova i ekipe.
Sad mi je Battlefield lagano dopizdio i vratio sam se Nieru. U jednom sjedenju sam završio drugi prelazak, i večeras, nakon što očistim stan, sjedam na svoje debelo dupe i bacam se na treći prelazak.
Igrajte što vam se igra i uživajte. Ne vidim ništa loše u tome da Personu ili Witchera igraš 3 mjeseca dok ih ne završiš. Čak mi se više sviđa ta opcija od opcije da se maltretiraš kroz tri mjeseca sa desetak naslova. Super kolumna Yakuza_stinger, stvarno pišeš odlične tekstove. Daj više odi igrat Personu 5
