Vratio sam se nakon gotovo desetljeća i ponovno osjetio čaroliju. Jedna od najposebnijih FPS kampanja ikad...
*
*
Emotivan odnos s BT-om, genijalna misija s prelaskom kroz vrijeme i čisti užitak napucavanja. Kratko, ali savršeno zaokruženo. Respawn, hvala vam...
*
Postoje igre koje vas osvoje odmah. Bez velikih obećanja, bez agresivnog marketinga, bez pompe. Samo – klikne. Titanfall 2 je to učinio meni još davne 2016. godine, i sada, gotovo desetljeće kasnije, ponovni povratak toj kampanji bio je kao povratak starom prijatelju — znaš gdje ideš, ali iznova te iznenadi koliko ti je srce puno dok si tamo. Ono što ovu igru odvaja od ostatka FPS žanra nije samo briljantno dizajnirana mehanika — a ona je zaista maestralna — već i srce koje kuca negdje duboko ispod titanskih oklopa i karbonskih egzoskeleta. BT-7274 i Jack Cooper nisu samo vojnik i stroj. Njihov odnos, građen na povjerenju, humoru i žrtvi, nosi ovu kampanju emocionalno jače nego što biste ikad očekivali od igre s toliko eksplozija. BT nije samo alat, on je suputnik koji vas štiti, razumije i – na kraju – ostavi neizbrisiv trag. Igra konstantno varira ritam i ton, ali nikada ne gubi fokus. Među brojnim vrhunskim sekvencama, jedna se izdvaja kao instant klasik: “Effect and Cause”. Ta misija, gdje s pomoću rukavice prelazimo između sadašnjosti i prošlosti u realnom vremenu, redefinira što znači "interaktivni dizajn". Taktika i platforming, kombinirani u savršenom ritmu prijelaza, stvaraju osjećaj čiste briljantnosti. U tom trenutku znaš da gledaš nešto posebno.
I dok gameplay strana briljira, ni vizuali ne zaostaju. Čak i danas, Titanfall 2 izgleda impresivno. Grafički stil, oštrina efekata, fluidnost pokreta i čitav vizualni identitet igre stvara ugođaj koji ne stari. U nekim momentima, atmosfera i estetski ton podsjetili su me na zaboravljeni Syndicate, dok me emocionalna povezanost sa strojem vratila u Call of Duty: Infinite Warfare i onaj tihi bol koji nam je ostavio E3an… odnosno Ethan. Volim kad me igra podsjeti na druge, ali ostane svoja. Ako postoji nešto čemu bih se požalio, to je trajanje kampanje. “Kratko i slatko” možda jest kompliment u većini konteksta, ali ovdje bih dao sve za još barem nekoliko sati misija, još pokoju interakciju s BT-om, još jednu šansu da udahnem zrak tog svijeta. Igra je toliko fino ispolirana da kraj dođe prerano, gotovo kao prekid sna u najljepšem trenutku. Unatoč tome, Titanfall 2 ostaje jedno od najkompletnijih i najposebnijih FPS iskustava ikad stvorenih. Ne zbog duljine, nego zbog toga što u svom kratkom trajanju kaže više nego mnogi kroz desetke sati. To je igra koja ne treba vikati da biste je čuli — ona govori ravno u dušu. I iako je nastavak ove igre sve dalje i dalje na horizontu, ako ikad uopće i dođe, želim ovom recenzijom ostaviti samo jedno: hvala. Hvala Respawnu i cijelom timu što su napravili nešto što ne blijedi. Bilo je lijepo vratiti se. I još ljepše ponovno osjetiti — da ponekad, i stroj može imati dušu.
