Dugo se nisam pošteno raspisao u ovoj temi, a pogledalo se dosta toga pa ajmo redom.
The TerrorO ovome AMC-ovom psihološkom hororu ste se već dosta raspisali. Za neupućene, riječ je o mini-seriji (koja sve veće šanse ima za time da postane antologijska) koja prati polarnu ekspediciju Sir Johna Franklina sredinom 1840-ih. S obzirom da se ne zna službeno što se dogodilo s pravom ekspedicijom, Dan Simmons je u svojem romanu The Terror nadopunio priču tako što je dodao horor elemente i na svoj način opisao kako je ekspedicija nestala.
Već sam prije nekog vremena pogledao čitavu sezonu te sada kad mi je sjelo mogu reći da mi je najbolja ovogodišnja nova serija i to zbog mnogih razloga. Najjači adut je definitivno atmosfera koja ne popušta u niti jednom trenutku. Svakom epizodom se sve jače osjeća tjeskoba i bezizlaznost njihove situacije. Suptilna, ali sveprisutna glazba tu znatno pomaže, no najviše joj pridonosi gluma. Jared Harris kao Francis Crozier i Tobias Menzies kao James Fitzjames su se posebno istaknuli.
Harrisova ogorčenost prema tome da je zakinut u životu jer je Irac i Menziesova genijalna interpretacija čovjeka koji želi steći svu slavu svijeta najviše su me se dojmili. Tu treba pohvaliti i Ciarána Hindsa kao Sir Franklina, on je briljantan u svakoj ulozi, a isto tako vrijedi spomenuti i Paula Readyja čiji je doktor Goodsir jedan od najplemenitijih likova koje sam vidio na ekranu, a da su pritom bili u potpunosti uvjerljivi.
I dok je tempo poprilično spor, to nikako nisam shvatio kao lošu stranu. Iz početne zbunjenosti zbog invazije silnih imena, upravo je taj tempo uspio izvesti upoznavanje sa svakim od tih likova. Neke sam mrzio, neke sam volio, ali svaki lik kojeg se radnja dotaknula ostavio mi je dojam trodimenzionalne osobe, a time se rijetko koja serija može pohvaliti.
Taj
slow burn perfektno je odrađen i dovodi do uspješno stvorene i, možda najvažnije, prirodno stvorene napetosti koja izaziva poseban osjećaj zgražanja, šoka i straha zbog kojeg preporučam ovih deset epizoda svakom ljubitelju serija.
RomeKasnim, i to podosta, ali rekao sam si da moram pogledati HBO-ove dragulje koje još nisam stigao. Deadwood sam pogledao većinu na TV-u, no davnih dana. Žicu još nisam ni taknuo te me tek čeka, a Sopranose sam progutao prije godinu-dvije. I stalno mi se motao taj Rome, no nikako se nisam natjerao pogledati. I tako sam uzeo pauzu od ostalih serija i krenuo s Romeom. To je potrajalo svega dva tjedna. Zaključak? Jedna od najboljih serija ikada napravljenih.
Rome prati dvije strane Rimske Republike:
Vrijeme radnje smješta nas točno na prag početka velikog građanskog rata prvog trijumvirata. Cezar je pokorio Galiju i sprema se za veliki povratak u Rim gdje njegov prijatelj Gnej Pompej pokušava održati mir. Kako Rimljani cijene osvajače i junake, tako više cijene Cezara od Pompeja. S Pompejeve se strane nalaze senatori Ciceron i Katon Mlađi koji u Pompejevo uho ubacuju bubicu da će Cezar svojim povratkom se proglasiti diktatorom i tako odvesti Republiku u propast.
Ta napetost s vremenom dovodi do građanskog rata koji će promijeniti smjer Republike, a u čitavu priču uključene su još dvije velike rimske obitelji. Julijevci, čiji matrijarh Atia spletkama pokušava dovesti svoju obitelj na što višu i sigurniju poziciju pa makar to značilo iskorištavanje vlastite djece, Oktavije i Oktavijana, te Junijevci, čiji je najpoznatiji član Brut, koji će se naći u središtu prepiranja Pompeja i Cezara.
- Malo manje povijesna, ali i dalje dijelom povijesna strana
Ovdje se stvari malo kompliciraju. Cezar je u svojim memoarima o osvajanju Galije spomenuo dva hrabra centuriona: Titus Pullo i Lucius Vorenus. Dojmili su ga se zbog svoje požrtvovnosti u borbi što ih je i dovelo na stranice Cezarovih memoara. HBO je odlučio mrvicu modificirati i produbiti priču o ta dva vojnika.
Lucius Vorenus centurion je trinaeste legije i u svojim redovima ima talentiranog, ali neposlušnog legionara Titusa Pulla. Nakon što su se galski vojnici ušuljali u kamp i ukrali Cezarovog zlatnog orla, upravo Vorenus dobiva zadatak da kreneu potragu za orlom i vrati ga jer je ipak riječ o simbolu pobjede. Kao jednog jedinog pratitelja uzima Pulla koji je zbog ranijeg neposluha završio u zatvorskoj ćeliji. I tu kreće priča o prijateljstvu i gubitku te priča o građanskom, nižem Rimu.
Što je to tako dobro kod Romea? Pa prvenstveno je dobro što je uz Deadwood serija bez koje ne bi bilo Game of Thronesa. Dok je Deadwood svojim budžetom bio fokusiran na jedan gradić, pratio je mnoštvo likova i polako pleo svoju mrežu. U Romeu je konkretno riječ upravo o GoT-ovskom pristupu praćenja više likova na više fronti. U jednom trenutku smo u Rimu i pratimo Oktavijana, dok u drugom trenutku gledamo Cezara kako dolazi u Egipat pregovarati s Ptolomejem. Taj osjećaj grandioznosti jedan je od aduta Romea.
Dalje, pokazuje da povijest piše najbolje zaplete. Sve spletke koje se događaju imaju nekakav povijesni oslonac. I dok postoji umjetnička sloboda u dočaravanju određenih elemenata i karaktera, čitava radnja je upletena u središte stvarnih događaja. Kada se u to uključe i poznati redatelji kao što je Alan Taylor, dobije se političko-povijesni spektakl koji se ne propušta.
Posljednje što ću spomenuti se može nekako spojiti, a možda je i najveći uspjeh Romea. Gluma i likovi su besprijekorni. Niti jedan lik mi nije ostavio dojam da je nevažan. Svaki ima svoje mjesto i kvalitetno je okarakteriziran. Ray Stevenson je od Pulla, čovjeka koji ubija bez grižnje savjesti, stvorio toliko simpatičnog lika. A da ne govorim o dvojcu iz Terrora, Menziesu i Hindsu. Hinds u ulozi Cezara briljira. Autoritet pršti iz njega i njegova jeziva smirenost čine ga interesantnim. Unutarnji konflikt koji Menzies predstavlja u Brutu stvara osobu do koje vam je stalo unatoč tome što znate što će učiniti.
I onda je tu James Purefoy. James. Fucking. Purefoy. Njegova izvedba Marka Antonija jedna je od najbolje odrađenih uloga koje sam ja ikada vidio. Miks bijesa i hladnokrvnosti, sukob emocija i razuma. Purefoyu je ovo uloga života i karizmatični Marko Antonije krade apsolutno svaku scenu u kojoj se nalazi.
Čemu sve to služi? Tome da ova serija radi nešto što rijetko koje djelo uspijeva. Rome dovodi povijest u svakodnevni život. Pokazuje kako je izgledala rimska svakodnevnica i razbija mit da su povijesne ličnosti bile više od čovjeka. Svaki od njih je bio stvarna osoba s vrlinama, manama, bolestima... I to humaniziranje povijesti je nešto što ju čini jedinstvenom. Ne mogu sjetiti kada sam toliki uspjeh u tom segmentu vidio u nekoj seriji ili filmu.
Ovo već sada vidim da ću ponovno pogledati, a svakome savjetujem da izdvoji vrijeme za 22 epizode i uživa u remek-djelu.
Altered CarbonSpomenuo sam odavno da nedostaje kvalitetne znanstvene fantastike na TV-u i onda je Netflix izbacio Altered Carbon. 2384. ljudi su dosegnuli besmrtnost. Tzv.
stackovi pločice su na koje se postavlja ljudska svijest koja se prenosi na drugo tijelo kada trenutno umre. Stvarna smrt događa se uništenjem
stacka. 250 godina nakon što je Takeshi Kovacs, Envoy (nešto u stilu svemirskog terorista) uhićen i stavljen na "hlađenje", njegova svijest biva stavljenom u novo tijelo. Budi se u Bay Cityju (San Francisco) i odmah ga odvode do Laurensa Bancrofta, jednog od bogataša ljudskog roda koji se toliko kupaju u novcu da si mogu priuštiti kvalitetna nova tijela, a time i vječan život. Bancroft, kojeg glumi James Purefoy, Kovacsu nudi slobodu u zamjenu za to da riješi slučaj Bancroftovog ubojstva.
Upravo su prve epizode možda i najbolje. Cyberpunk Noir koji pršti iz svake scene toliko je dobro odrađen i toliko rijetko viđen da je serija u svakoj svojoj sekundi pravo osvježenje. Nažalost, taj osjećaj nije me dugo držao. Naime, Kovacseva potraga za ubojicom isprepliće se s njegovim prošlim sjećanjima kada je bio Envoy. To solidno funkcionira u početku, no u drugoj polovici sezone kao da dolazi do dramatične promjene u seriji prilikom koje se mijenja tempo i čitava struktura ostane na klimavim nogama.
Prelazak sa sadašnjih događaja na one prošle događa se naglo i traje predugo. Nije ukomponiran prirodno i dojma sam da nisu znali kako strukturirati ispravno njegova sjećanja pa je došlo i do problema s tempom serije. Isto tako, osobno mi se nimalo nije svidjela motivacija antagonista, bila mi je previše klišejasta. Nekako mi je žao što se negdje po putu izgubila nit jer je od izvanredne serije pala na jednu vrlo dobru, što je, naravno, i dalje kvalitetna serija, ali mi ostavlja gorki okus u ustima kad vidim koliko su prve epizode (pogotovo četvrta) bile dobre.
Nadam se da će druga sezona naučiti na svojim pogreškama i pružiti nam SF kakav sam siguran da mogu ponuditi.
Što se prati?
Kako se bliži kraj završne sezone, odlučio sam da je pravo vrijeme da napokon pogledam seriju za koju su mnogi rekli da je jedna od onih koje su prošle ispod radara, a u sebi skrivaju visoku kvalitetu.
Prva sezona pogledala se u tjedan dana i unatoč tome što ima sitnih nelogičnosti u akcijskim segmentima, scenarij je jak i priča drži vodu. Sve je popračeno stvarno izvanrednom glumom Keri Russell i Matthewa Rhysa, a Margo Martindale zaslužuje nagradu pa makar imala ulogu od jedne sekunde. I u Justifiedu je briljirala, i ovdje briljira.
Trenutno sam na drugoj sezoni i polagano će se sve pogledati.
Kao što sam spomenuo, pogledao sam većinu epizoda davnih dana na TV-u i jednostavno moram sjesti i pogledati apsolutno sve epizode redom, kako je i zamišljeno.
Još jedan prerano otkazani dragulj kojeg krasi gotovo šejksperijanski dijalog isprepleten najmaštovitijim psovkama ikada. Uz to je tu i Al Swearengen, najbolji lik koji se pojavio na TV ekranima i uloga koja je McShanea bacila među nezaboravne glumce.
Na polovici sam druge sezone, a time i na polovici čitave serije te sam polako usporio jer znam da mi se bliži kraj druženja s toliko šarenom ekipom da jednostavno ne želim doći do kraja.
Druga sezona nastavlja jako i tek što mi se nešto radnje posložilo u glavi, eto novih zapleta i novih mozgalica. Za sada snažniji početak od prve sezone, ali ujedno i atmosferski drukčiji.
Jako mi je drago što ova sezona puno više koristi Eda Harrisa. Štoviše, dobio je skoro pa vlastitu epizodu i vrlo vjerojatno si zapečatio Emmyja za ovu godinu.
Svakom epizodom se stvara sve veći misterij i ako Nolan i ekipa uspiju još jednom ponuditi rasplet i pol, Westworld će postati kultnom serijom.
Također u svojoj drugoj sezoni. Vidio sam da nekima nije sjela kao i prva, no moram priznati da mi se blago odmicanje atmosfere jako sviđa. Istina, zadnje dvije epizode nisam još pogledao, ali prve tri su me neodoljivo podsjećale na Children of Men.
Prvih deset minuta premijere druge sezone uz This Woman's Work jedna je od upečatljivijh scena koja će mi definitivno ostati u pamćenju ove godine. Mračna i vrlo jeziva serija.
Elizabeth Moss ponovno oduševljava te me i dalje zbunjuje činjenica da je scijentologinja, a glumi u ovakvoj seriji.
Najbolja svemirska opera ima i najbolju sezonu. Amazon je u pregovorima za preuzimanje serije, a od potencijalne četvrte sezone na Amazonu mi cure sline.
Najnovija epizoda je ponovno pokazala da je riječ o izuzetno kvalitetnoj seriji te sam siguran da bi prelazak na Amazon, a time i slobodnije baratanje trajanjem i organiziranjem epizoda (bez pritiska za reklamne blokove) bio pun pogodak za ovu seriju i recept za pravi SF Game of Thrones.
