Ako ćemo tako, pogubili su se već u DS 2 zbog nekih dizajnerskih odluka. Kažem, ništa nije gamebreaking već je više test živaca. Ova dionica s Angelom me više podsjetila na prvi susret igrača s toksičnim levelima koji su se dosad pojavljivali kroz serijal. Samo što je ovdje još napornije. Ali kad igrač shvati da se i to može riješiti uz malo ustrajnosti, dalje je sve "luk i voda". Osim opcionalnog bossa (Darkeater Midir), svaka čast onima koji ga riješe solo. Meni se nije dalo, nakon nekih 5-6 smrti. Nije čak ni toliko nepredvidiv, koliko je kamera i dalje najveći neprijatelj igraču kod ogromnih bossova.
