Kad sam vidio da je Tales of Vesperia: Definitive Edition na popustu na eShopu prije nekih 2 ipo mjeseca rekao sam sebi da moram zaigrati ovaj hvaljeni, po mnogima najbolji, dio Tales series.
I tako sam zaigrao. Odmah me privukao vizualni stil igre te atmosfericna glazba Motoi Sakurabe. Medjutim combat mi nije sjeo, bio je nekako basic, na granici sa button mashom i tako sam nakon nekih 10 sati prakticki odustao od igre, da bih nakon sto sam utazio zedj za JRPG-om igrajuci ponovo FFX i 12 ipak odlucio igri dati drugu sansu. Rijetko mi je bilo u zivotu draze sto sam necemu tu drugu sansu i dao.
Gdje poceti o igri najprije? Mozda sa vec zapocetom pricom o njemom vizualnom stilu koji se i dan danas nakon 13 godina odlicno drzi. Cell shaded grafika anime stila, prekrasno dizajnirani i svaki na svoj nacin unikatni gradovi i dungeoni koji su jako konzistentni po kvaliteti, cime se jako malo igara zanra moze pohvaliti. Zatim su tu odlicno dizajnirani protivnici i naravno main Cast ukljucujuci Villaine pa i mnoge side likove.
Kad spominjem main Cast odmah cu reci da je Party u ovoj igri jako dobar. Yuri Lowell, nas glavni protagonist, je ponajbolje napisan i kao takav anti klisej za ovaj zanr, pogotovo ako ga usporedimo sa nekima poput Tidusa, Vaana pa cak i Shulka iz poznatih jrpg serijala FF i Xenobalde Chronicle. On se ne boji uprljati ruke krvlju i uciniti sto je potrebno za doci do cilja koji si je postavio. U vise navrata me iznenadilo kojim su putem devovi odlucili ici kada su stvarali tog lika. Zatim imamo Estelle mladu princezu koja se krene na putovanje sa Yuri-em na samom pocetku igre i oratimo je kako sazrijeva tokom istoga. Mozda zna biti nekada ''predobra'' i pokusava pomoci svakome mogucem na koga naidje nebitno bio on los ili dobar, sto zna biti malo naporno, ali nista strasno. Sljedeci lik je mladi Karol kojemu je Gild - (naziv za razne klubove u igri koji varijaju po ulogama kao sto su hunter klub, merchant itd) sve i zeli se dokazati svom tadasnjem Guildu - naziva Hunters Blade no bude odbacen jer nije dovoljno ''hrabar'' da ne kazem kompetentan u borbi. Karol je ujedno i meni najgori lik u party-u jer ima masu cringy dijaloga i scena te je tu da zadovolji mjesto placljivka u koji je valjda postao standard za jrpg, i iako to mozda na prvu zvuci lose, ipak smatran da je vise nego podnosljiv. Iduci lik koj ise pridruzi skupini je meni mozda i najdrazi, a to je Rita Mordio, OP mage koji je tu da odvali cusku ostatku likova u partyu kad valjaju gluposti. Osim sto je mage ona je i inteligentni Blastia Researcher i igra vrlo vaznu ulogu u pobjedi na kraju igru, ali i tokom cjele igre. Tu su jos i Raven i Judith koji su sasvim pristojno napisani, no usudio bih se reci nista vanserijsko za zanr te Patty, mlada piratkinja koja je izugubila pamcenje i unatoc piskutavom glasu, sto je moglo znaciti da ce biti most annoying lik u igri, to nije vec ima jedne od poeticnijih monologa iako nekad malo pretjeruje sa istima.
Za kraj imamo Yurijevog prijatelja iz djetinjstav Flynn Schifo koji se nekoliko puta na kratko nadje u nasem partyu. On je mladi Knight koji cini sve u skladu sa zakonom te se tu u vise navrata razilazi sa Yuri-em te dodje nekoliko puta i do sukoba. Na srecu kemija izmedju ta dva lika je prirodna i na kraju uspiju naci zajednicki jezik i zajedno spasiti svijet.
Kad vec spominjem svijet, dotaknuti cu se odmah i price koja prvo pocinje tako sto Yuri odluci uhvatiti lopova koji je ukrao Blastia core iz Yurijevog rodnog grada, da bi doslo do hvatanja puno vecih riba, a neke od njih su povezane iz sa Empire kojem njegov frend Flynn sluzi te na posljetku spasavanju svijeta koje sam gore spomenuo i bez kojeg ne ide ocito u jrpg, sto me ponekad rastuzuje jer smatram da se ne mora bas svaki jrpg svesti na spasavanje svijeta i da je ta ideja suvise potrosena.
Combat, koji me nije odmah uhvatio i zbog kojega sam skoro odustao od igre, se otvori nakon nekih 15ak sati i sto igra ide dalje postaje sve bolji i bolji. Real time je i vizualno atraktivan s puno efekata no niakd kaotican, kako to zna bivati, i uvjek znas sta se dogadja na ekranu. Uglavnom sam vrlo zadovoljan istim i ocito nekad treba ustarajati u igranju da bi stvari sjele na svoje.
Za kraj bih pricao o glazbi, meni osobno jednom od najbitnijih aspekata jrpg-a, koja je maestralna. Motoi Sakuraba je fantastican kompozer i umjesto da pricam previse, pustiti cu ove dvije battle theme od kojih mi je ona druga jedna od najboljih ikada:
Sada sam se bacio na Ys VIII i mogu reci da lajkam za sada, posebice combat!
