Sjećam se kad sam prvi put čitao najavu Arkham Asyluma u legendarnom Gameplay časopisu i kad sam u startu otpisao ovaj naslov. "Još jedna Batman igra?... sigh" Batman Vengeance, Batman: Dark Tomorrow, Batman: Rise of Sin Tzu, Batman Begins... U najboljim slučajevima teški prosjek. I naravno, očekivanja su bila vrlo niska kao i sami hype.
Smatrao sam da je Arkham Asylum garantovano osuđen na propast, brzi cash grab... Sve do prvih recenzija i do trenutka kad sam i sam počeo sa igranjem iste. I istog trenutka shvatio sam da igra plod ljubavi od ljudi koji su ujedno i ogromni štovatelji lika i djela Batmana kao i samog medija igara. Njihovo poštovanje prema čitavoj Batman ostavštini je prisutna u svakom momentu. Postoji ogroman broj stvari koje jednostavno nisu morali uraditi. Nisu morali svakom liku dati sopstveni death screen kad umrete. Nisu morali dati toliko pažnje prema zlikovcima koji se uopšte ni ne pojavljuju u igri, ali jesu. Nisu morali dati intervju kasete kao produžetak backstoryja prepunim referencama u ogromnoj historiji stripova. U osnovi, to je ono što čini Asylum tako dobrom i specijalnom igrom.
U zadnjih 7 godina od izlaska igre sigurno sam je prešao jednak broj puta, a zadnji put prije neka dva mjeseca kad sam počeo Rocksteadyjevu trilogiju ispočetka igrati u susret Arkham Knightu i nije ni sekunde jedne izgubila draž.
Jedan od mojih najdražih momenata je ujedno i odmah na početku igre kada Batman zgrabi Jokera za vrat jer ga više nema na oku prilikom nestanka struje u liftu.
"What, don't you trust me?"
Genijalno.
Zatim je Arkham City izišao i sad već nismo mogli zanemariti nastavak kao što je bio slučaj za Arkham Asylum, očekivanja su već bila velika. Izišao je i Rocksteady je pritisnuo papučicu za gas u svim oblastima igre i svaki aspekt učinio boljim. Vaš arsenal je proširen, čime je borba dobila još više slojeva složenosti u mix. Više niste bili zakovani za Arkham Asylum i njegovo (doduše poveliko) dvorište. Gliding i krstarenje gradom je također poboljšano, a umjetnički izričaj je bio na svom vrhuncu za to vrijeme. Nije bilo ulice, a da nije bila ispunjena sitnim detaljima i oznakama bandi (u zavisnosti od teritorije na kojoj ste se nalazili), da li je to od Two Facea, Penguina ili Jokera. Atomosfera je 1/1 pretočena u igru, i što je najbitnije, ljubav koja je bila unešena u Arkham Asylum je i dalje bila tu. Sitni detalji, backstory i questovi sporednih likova koji nisu bili integralan dio glavne priče su bili fleshed out i čak smo dobili dodatnog lika za igranje, sa svojim potezima, movesetom i seksipilnošću (Catwoman).
Sjajne recenzije su se pokupile, mnogobrojne GOTY nagrade i čak je Arkham City za Mark Hamilla bila (tada) zadnja velika uloga Jokera. Pitali smo se, pa da li je moguće bolje?
Sada zamislimo to pitanje iz Rocksteadyjeve perspektive:
-Pronašli su način kako da obuhvate suštinu Batmana u videoigri
-Bossovi su im hit or miss, ali u globalu sjajno obuhvate avanturu da ste Greatest Detective i budu hvaljeni do neba
-Nakon što su "pogodili" Batmana, sljedeći prirodan korak je bio Gotham, prema kojem su se ponijeli kao da je glavni lik u igri. Ne uspijevaju baš čitav grad prenijeti na 7 generaciju konzola bez određenih kompromisa u detaljima, pa se odlučuju za manji Arkham City (sjajna odluka)
-Ali gdje dalje? Potrefili su Batmana, potrefili su Gotham... Bez stavljanja fokusa na Bruce Waynea, jedini sljedeći "veliki" korak koji je falio je bio Batmobil, koji je bio ikoničan još od začeća Batman lika u stripovima. Štoviše, bez integriranja Batmobila, Arkham Knight bi ličio na ekspanziju, a ne punkrvni nastavak sa novim inovacijama.
Zato su, razumljivo, počeli od tih temelja.
Kontroliranjem Batmana u Arkham Knightu na nekom "osnovnom" nivou predstavlja čisto usavršena verzija Batmana viđena u Arkham Cityju. Ima brže i glađe animacije napada, sa više borbenih opcija i više vrsta neprijatelja protiv kojih se možete boriti u toku borbe. Sve u svemu vrlo zadovoljavajuće iskustvo. Također treba spomenuti da su Predator sukobi predstavljeni sa još više raznovrsnih opcija kako da uklonite neprijatelje. Definitivno najzanimljiviji su Fear Takedowns gdje možete po tri (ili 5 čak ako otključate) neprijatelja smaknuti iznimnom brzinom. Sve je napravljeno nekako glađe tako da upravljanje Batman nikad nije zamorno iskustvo. Kamera je također za svaku pohvalu. Da ne spominjem gadgete poput voice synthesizera i hacking uređaja koje omogućavaju daljnje zajebavanje sa neprijateljima.
Eh, Batmobil. Izvor kontroverzi koji je podijelio i najveće fanove. Nakon što sam imao prilike sam odigrati i preći Arkham Knight, došao sam do zaključka da je fantastičan, ali bih volio da sam ga vidio manje. Bez sumnje, Batmobil funkcionira fantastično unutar svijeta igre u kojoj se nalazimo i impresioniran sam kako su uspjeli faktički tenk pretvoriti u munjevito brzo vozilo. Možete ga koristiti za trke, borbe i čak šunjanje. Zadnje zvuči apsurdno, ali je ujedno i testament Rockstedyjevih napora koliko su se zapravo potrudili da Batmobil pretvore u integralan dio tog svijeta. A mogli su jednostavno napraviti ga kao samo prijevozno sredstvo od tačke A do tačke B, ali nisu. Najveću manu bih pripisao strukturi misija koje su se, za moj ukus, mrvicu previše koristile nego što je to zapravo bilo potrebno. Da uzmem primjer Cobra dronove, koji su moguće jedan od najgore dizajniranih sukoba i "neprijatelja" u igri. Da bi ste ih uništili, morate se prikrasti direktno iza njih i lock on-ati ih i ako se okrenu za samo 45 stepeni, možete izgubiti lock on. A ako vas otkriju, dovoljan je jedan direktan pogodak i Batka nema više. Srećom nisu bili teški pa iz tog razloga je više zamorno bilo igrati se mačke i miša.
Trebali su Batmobil malo više pretvoriti u taj "holy shit" klimaktički moment, trenutak orgazma i jeze na koži svaki put kad bi Batman bio pritjeran uza zid, a vaš jedini izbor bi bio da "pozovete" tu zvijer zbog koje bi svi zlikovci odmah obavili nuždu u gaće. Morali su ispravno eskalirati tu situaciju, jer ako Batko može u svakoj borbi samo pozvati tenk, zašto da se trudi boriti šakama (srećom combat šakama je prezabavan). Da je Batmobil korišten malo rijeđe, mislim da bi bio još bolje prihvaćen.
Još jedna stvar koju ne mogu zanemariti jeste nedostatak pravih boss borbi. Deathstroke je jeftina verzija tenk borbe sa Arkham Knightom, Two Face i Penguin nisu bili ništa više različiti od običnih generic zlikovaca, Manbat nije borba uopšte, Hush je QTE, a Arkham Knight borba je predator sekanca koju možete završiti za 2 minute. I uprkos svemu i dalje ne bih uzimao kao veliku manu, jer je nekako cjelokupno iskustvo izdiglo se iznad svega toga.
Priča je također bila poprilično mračna (no pun intended) za Batmana i drago mi je što su se odlučili za M rating. Stvarno ste mogli steći osjećaj da je Gotham okupiran najvećim šljamom. Također iako sam sebi imao spojlano i znao sam da će Joker biti u igri, mislio sam da će opet ići za tom trump kartom, ali uspjeli su ga u kontekstu priče fantastično integrirati. Od njegovog random pojavljivanja i sjajnog podbadanja Batmana, stvarno se moglo vidjeti da Batman puca po šavovima. Također IMO ne smeta mi što je Arkham Knight zapravo Jason Todd, ali smatram da su mogli malo bolje sakriti to tokom igre i ne prezentirati Arkham Knighta kao balavca kojem su uzeli najdražu igračku. Možda neke Robin dionice koje bi dalo malo bolji backstory ili nešto slično, ali da je moglo bolje, jeste.
Također bih želio reći da je su Kevin Controy, Mark Hammil, John Noble i onaj lik iz Breaking Bada što daje glas Gordonu fantastično odradili posao. Iako su svi VA bili na razini, oni su se baš izdvojili iz gomile i bio je pravi užitak ih slušati.
I šta reći na kraju. Arkham Knight je igra koja je fantastično prezentovala kakav je zapravo osjećaj biti Mračni Vitez. Bilo da ste ljubitelj lika i djela Batmana ili jednostavno tražite prokletu dobru igru, ne tražite dalje. Dajte Arkham serijalu šansu, obećevam da nećete požaliti :).
