Vidjeh jucer... gotovo zaplakah.
Mnogo godina je s nama i svaki je poseban na svoj nacin.
Odrastali smo s njim, plakali smo s njim, mrzili smo ga ali eto jos je ovdje i jos nas uvijek uveseljava.
Final Fantasy ima izuzetno veliku ulogu u mom (gamerskom) zivotu. To je serijal koji me zapravo i uveo u RPG zanr (skupa sa Suikodenom).
Moj prvi nastavak bio je VIII (kazu da se prvi najbolje pamte, bome istina) i on zasigurno ima posebno mjesto u mom srcu (ma koliko god bizarni plot twistovi bili). Slijedi ga devetka koja se na jedan svojstven nacin vratila korijenima i pruzila nam nezaboravno iskustvo puno emocija i pravog old-school osjecaja koji su nosili stariji nastavci. Destetka je, koliko god hvalospjeva pokupula, jedan veliki korak unazad i nastavak koji me potaknuo na razmisljanje o buducnosti serijala. Uzasni likovi, najgora borbena tema u serijalu i zasigurno najdosadnij negativac su me razocarali. Ending je predivan i zapravo jedan od razloga koji je spasio igru i pruzio mi mogucnsot da je ipak (nekako) zavolim.
XII, koji je potom uslijedio, oznacio je novu eru serijala i spasio serijal od propasti. Njegov zaokret u dizajnu, sustavu borbe, karakterizaciji te nacinu pisanja izazvao je negodovanje fanova sa svih strana. Ipak, radi se o najboljem canon FF-u i zapravo posljednjem nastavku koji me uspio pogoditi ravno u srce.
XIII, koliko god los bio, ipak pruza odredenu dozu zabave. Naravno ako smo spremni progledati kroz taj veo losih kreativnih odluka i nakaradne karakterizacije. VII je klasik i njegova je kvaliteta neosporiva, iako smatram da se radi o kolko-tolko precijenjenom nastavku.
Stariji nastavci su vrlo posebni, svaki na svoj nacin pruza jedno neponovljivo i emocijom bogato iskustvo koje je ponosno nosilo najfiniji parfem stare skole RPG-a.
Ali, sve ovo pada u vodu kada se jednom odigra Final Fantasy Tactics, najbolji nastavak u serijalu, najbolji RPG ikad stvoren i najbolja prica ikad napisana. Savrsen world building, savrsena imerzija u Ivalice i neosporiva kvaliteta karakterizacije je ono sto je izdvaja. Poprilično ozbljan pristup dizajnu i naraciji oznacio je krajnje neobicnu kombinaciju koja nije bila svojstvena ovom serijalu.
Drago mi je da je Final Fantasy s nama. Drago mi je da raste i da se razvija i da napokon nije sputan idejama pojedinaca. Mozda krajnji rezultat nije uvijek uspjesan, mozda ce nam se pokoji nastavak i gaditi ali Final Fantasy ce uvijek ustati iz mrtvih. A ako pri tome ima kakvih problema, rado cu mu dobaciti pokoji Phoenix Down.
