Znam da debelo kasnim s igranjem, ali ipak je to Mass Effect pa moram ovo napisat.
Da počnem od vjerojatno najkontroverznijeg aspekta, tj. animacija i općenito tehničke strane. Ne mogu govorit o tome kakva je bila situacija na izlasku igre, ali ja sam odigra 1.09 verziju i animacije su mi osobno većinom ok. Ono prolazno, iako bilo je loših momenata, ali bome je i bilo trenutaka (primarno kod Rydera) kad su facijalni izrazi bili baš savršeno pogođeni. Otprilike negdi na razini s ME3, ponekad bolje ponekad lošije, i znam da bi s obzirom na vremensku razliku trebalo bit puno bolje, ali ono, nije mi smetalo tamo pa mi ne smeta ni ovde. Šta se bugova tiče, susrea sam jedan ogroman, a to je da sam u jednoj bitci umra i vratilo me na auto save pred vrata bitke i ta vrata se nikako nisu mogla otvorit. To je bilo već minimalno deset sati u igri i da nisam radija manual save svako malo, sve bi bilo izgubljeno. Također se igra smrzla više puta na loadingu, pogotovo kad su animacije sletanja/ dizanja s planeta. Ne znam kakva je li ovo samo kod mene i kakva je situacija u 1.10 (prekasno sam skužija da postoji), ali ovo nisu baš mali problemi.
Gameplay mi u početku nije nabolje lega. Jetpack je parija kul dodatak koji brzo dosadi i nije mi jasno zašto su izbacili upravljanje squadmateovima. Ali problem jetpacka je bija samo do bezvezne prve mape, kasnije kad su došle borbe po raznoraznim bazama, gameplay je dobija tako odličnu i zabavnu dinamiku da se može satima samo to radit a da ne dosadi. Pogotovo kad se uzme u obzir da nema klasa i mogu se bilo kad minjat Profile i odabrane sposobnosti. Količina mogućih kombinacija, pogotovo kad se uzme još craftanje u obzir, je ogromna i razlika između prvog i nekog višeg levela je veća nego u ijednoj ME igri dosad. A to izbacivanje klasa mi se isto nije na prvu svidilo, ali s obzirom da igra nema baš velik replay value (do toga ću brzo), ipak je ovo bila dobra odluka. Nomad mi je isto najbolji od dosadašnjih vozila čak i uz nedostatak naoružanja, jednostavno ga je gušt vozit.
Glavna priča je...prolazna. Puno toga pari inferiornija kopija stvari iz originalne trilogije i u ciloj igri ima svega par momenata koji su imalo pamtljivi, a ni ti nisu sad nešto wow. A čini mi se da bi neki od njih mogli bit da su samo imali bolje upotrebljenu muzičku podlogu da ih poprati. Jer slušam OST na YT i zapravo uopće nije loš, a samo je A Trail of Hope na samom početku igre upotrebljena na upečatljiv način. Stvarno mi nije jasno. Ipak, najsvjetliji momenat glavne priče je zadnja misija di, slično kako na kraju ME3 možemo vidit Destiny Ascension i rase koje smo prikupili, tako se i ovde pojavljuju razni likovi i saveznici koje smo skupili tokom igre, ovisno o odlukama. Zapravo mi je ta suradnja ovde bolje dočarana nego u ijednom drugom Mass Effectu, dok se borimo i jurimo kroz Meridian baš vidimo oko nas te rezultate odluka iz glavnih a i nekih sporednih misija.
Ali zato sve vezano uz kett i Remnanta prije toga je jako mlako. Ali nije ni to pogubno za replay value koliko je količina jednoličnih side questova po planetima. Neki su relativno zanimljivi, neki imaju i utjecaja na glavnu priču, ali su izgubljeni u moru repetitivnih i basic fetch i go kill questova. Prihvatljivo je zbog odlične borbe i vizualno jebenih lokacija, ali svejedno prije ili kasnije dođe do zasićenja. Tako da ako ste ka ja i jednostavno morate obavit sve na šta naiđete, planeti koji vam na prvu bili wow vam isto više dopizde jer ste previše vremena proveli ganjajući nezanimljive mete. To je ok za jedan prelazak, ali nakon toga je već problem. Prvi ME je isto ima taj problem s lutanjem po planetima (zbog čega je i igra u serijalu koju sam najmanje puta proša), ali bar su i ti mali questovi skoro uvik bili interesantni.
Kad sam već kod side questova moram spomenit jedan koji je iznimka u svakom pogledu, a to je onaj s Alecovim sjećanjima u kojima se referiraju i Shepard i Reaperi, te spominje tajanstveni Benefactor. To mi je možda i najdraži dio igre, tako dobro ukomponiran i napisan. Šta zbog nostalgije za trilogom i depresivnog tona poruka iz Mliječne Staze, šta zbog Ryderovih obiteljskih odnosa, šta zbog te uspješno izgrađene misterije oko financiranja Andromeda Initiative programa...sve je samo tako pogođeno.
Još jedna stvar koja mi smanjuje replay value i možda mi je najveći problem kod igre je nedostatak različitih opcija i načina rješavanja situacija. Ima uvik bar dvi opcije, zapravo mislim da ih ima više nego u ME3 ali one samo utvrđuju Ryderovu osobnost. Ima nekih pravih i to dalekosežnih odluka, ali ih je vrlo malo. Ostatak vremena koju god opciju odabereš dobiješ identičan ishod. Govorim o onim malim odlukama i interruptovima koji minjaju tok konkretnog razgovora, toga baš fali. Isto mi fali neka speech vještina koju možemo razvijat i koristit. Jasno mi je da zbog definiranosti Ryderovog koji je po defaultu paragon ne možemo uvik imat nasilniji, tj. zabavniji način rješavanja situacije, ali...ne znam. Baš fali tih manjih odluka koje čine razliku.
E sad ono šta je meni možda i najbitnije kod Mass Effecta - likovi. Odnos Sheparda i ekipe je razlog zašto sam se vraća toj trilogiji nekih desetak puta i dan danas kad pogledam neki tribute samo šta ne pustim suzu. A otprilike cila prva polovica Andromede mi se nije proslavila po tom pitanju. Djelomično je do mene, jer mi je bilo teško pustit Sheparda ka protagonista i ozbiljniji ton koji je njegova trilogija i ekipa većinu vremena imala. Drugi problem je pisanje u tom dijelu igre, jer moram priznat da se stvarno osjete nekakvi SJW stavovi. Čini mi se ka da je u svakom trećem razgovoru opcija bila nešto tipa "that's horrible/disgusting/awful/wrong". Mislim, u jednom trenu naletiš na dvoje koji pljačkaju truplo i u jednoj od opcija Ryder doslovno kaže "looting is wrong." A nije ni druga bolja. I ne samo on, nego skoro svi likovi koji nisu negativci imaju tako nekih izjava šta mi je baš išlo na živce.
I onda odjednom negdi na pola igre, skoro da ih potpuno nestane. Zapravo mi trenutačno ne pada na pamet nijedan primjer iz kasnije faze igre. Kod Rydera ne znam jel to namjeran razvoj lika koji gubi na mladenačkoj nevinosti, ali svakako je primjetna promjena na bolje. I onda još kad sam napokon pustija Sheparda, tek sam onda počea stvarno uživat. Jer Ryder nije neki badass hardcore vojnik Space Jesus koji headbutta krogane, nokautira reporterke, baca ljude kroz prozore i ide toe to toe sa divovskim AI svemirskim brodovima i kojeg možeš igrat ka sveca ili ka potpunog psihopata. Ryder je puno defininiraniji lik, neiskusan, mlad, nadobudan avanturist koji se eto naša u teškoj poziciji. Badass i renegade momenata ima ako ih se odabere, ali ih je jako malo i nisu onako over the top kul ka šta su bili kod Sheparda. I iako mi i dalje fale takvi momenti, do kraja igre mi je Ryder stvarno prirasta srcu.
Izbor kod većine razgovora se svodi na profesionalniju, analitičku opciju, i drugu šaljivu/sarkastičnu/emocionalnu. Ja sam pretežito bira prvu, a drugu di je prikladno (i time također izbjega spomenute "that's horrible" komentare iz prve polovice). Ako bi uletila koja renegade opcija uglavnom bi je odabra. I primetija sam nakon malo uspoređivanja na YT da tvoji odabiri utječu i na Ryderove automatske komentare, šta je super stvar. A bilo je nekoliko njegovih izjava i trenutaka koji su mi se baš baš svidili, uključujući kratki govor koji sam izabra pred zadnju misiju. Plus, voice actor mi se stvarno sviđa (puno mi bolji od ženske verzija). Ponavljam, Shepard je više badass (kad tako igraš) i puno više blank slate koji sam ispuniš kako oćeš, dok je Ryder dosta definiran i više relatable lik. The Commander je ikona i njemu me vuče nostalgija, ali moj Ryder mi se do kraja igre toliko svidija da mi je već sad teško odlučit koji mi je draži. Ma vrh su mi obojica svak na svoj način.
Šta se tiče tima, isto ih je teško ne uspoređivat sa starom ekipom. A nije fer jer su oni ipak imali tri igre da se razviju, pa kad bi gleda samo ME1 i ovo...možda sam se čak više veza za ove. Možda. Doduše ME1 je više bija fokusiran na plot (koji je miljama ispred ovog), dok je Andromeda u stilu ME2 puno više vremena posvetila likovima. E da, i loyalty misije su sve dobre do odlične. Sukladno cjeloukupnom tonu igre, ovi likovi su dosta mekši i više lighthearted od starih, pa čak i krogan u timu, koji mi je btw najdraži od njih. Ali da, nije ni on onako ekscentričan u badass smislu ka šta su Wrex i Grunt bili, pa se zato svi u timu na prvu možda čine nezanimljivi ali su svi odreda dobro razrađeni i svak ima bar po jedan baš dobar trenutak s Ryderom. I povežeš se s njima do kraja igre. Tako da taj po meni najvažniji aspekt Mass Effecta koji daje dušu serijalu, on je očuvan.
U biti je Andromeda na puno načina ka mrvu ozbiljnija (kad treba) verzija Citadel DLC-a. Lightheared, topal i vesel sa slabom centralnom radnjom i dosta humora koji pogodi koliko često i promaši, ali u konačnici zabavna avantura. Nije ni približno dobro napisana ka prethodne igre, nije toliko tematski bogata i ne daje puno za razmišljat, ali ipak ima svoj đir koji uglavnom funkcionira.
Za zadnju misiju sam već reka da mi se svidila, ali sam kraj je pomalo antiklimaktičan. Neću reć da je loš, ali opet nedostaje taj "epic" osjećaj. To govorim za kraj sukoba s kettom, jer igra zapravo ima više otvorenih krajeva. Prvo se završi taj dio, onda ima ka završna scena za ekipu, pa onda opet nastavljaš igrat i čak dobivaš par novih obavijesti i malih stvari za napravit. Znači igra stvarno nema pravi definitivni kraj. Ali neke stvari koje su se odvile, koje su rečene i nagovještene u zadnjim satima i minutama igre su mi stvarno stvorile želju da vidim sljedeće poglavlje. Jer stvarno ostavlja dojam da prava avantura tek počinje, da nas najbolje stvari tek čekaju. Temelji su tu.
Vidim i po internetu da dosta ljudi misli kako su originalno planirani DLC-ovi za rješavanje situacija sa quarian arkom i Benefactorom, a i meni se to čini, pogotovo prvo. I ne mogu opisat koliko mi je ža šta se to neće dogodit jer bi baš tija vidit te stvari. I apsolutno želim nastavak. Jer ima još jedna stvar koju sam zaboravija pohvalit, a to je imerzija i podloga koju su stvorili u Heleusu. Da se razumimo, nismo dosad upoznali puno novih vrsta ili išta slično galaktičkoj civilizaciji ka u Mliječnoj stazi, pa nema ni mista za onako bogatu povijest i lore, ali ovo šta je tu, pogotovo situacija starih rasa u Heleusu je puno malih detalja i likova koji stvarno stvaraju odlično imerziju i taj osjećaj kolonizacije nove galaksije.
Koliko ja znam, sve upućuje na to da su odustali od nastavaka i to je jebena šteta. Smatram da je količina kenjanja po Andromedi neopravdana, jer ovo nije loša igra. Definitivno nije na razini originalne trilogije, ali je dobra podloga za nastavke koji bi lako mogli bit na toj razini. I sama za sebe, uz sve mane, Andromeda je dobra igra. Nema taj epic osjećaj, centralna radnja je slaba i side questovi s vremenom postanu zamorni, ali ima odličan gameplay, obećavajuće likove, dosta zabavnih momenata, predivne lokacije i osjećaj svemirske avanture, te više nego dobre temelje za dalje. Da nisam igra trilogiju i neke narativne elemente iskusija odrađene na bolji i efektivniji način, možda bi je čak nazva vrlo dobrom igrom. A i ovako sam skupija cirka 75 sati u dva tjedna i mogu reć da se isplatilo.
Ako kojim slučajem i dobijemo nastavak, tija bi vidit koju naprednu vrstu i urbane lokacije, ka šta su Illium i Thessia. Također da se Ryder stavi u ozbiljnije situacije di možemo odabrat oćemo ga postepeno razvit u više renegade lika. Ali ono da bude prirodna evolucija u skladu s okolnostima. Isto tako bi tija vidit više scena sa sestrom pa i materom ako dobijemo priliku, jer mi se sviđa njihova obiteljska dinamika, ka i dinamika Tempestovog tima.
Eto, toliko od mene. Ukratko, nije riječ o nekom remek djelu ali je sasvim dobra i pretjerano popljuvana igra koju bi preporučija svakom fanu Mass Effecta i općenito SF-a i svemira.
