Čitam zadnjih par strana i sterem.
Emilio ljudina vazda bio.
Inače, 4. razred srednje škole, ekskurzija u Španiji.
Toliko sam se bojao da ne bi svršio u roku 5 sekundi, da sam razmišljao o trećoj postavi Chelsea i čitavoj sagi hronološki ispričanog Legacy of Kaina, da je ženska na kraju stala i pitala me, uživaš li ti uopće, nit me gledaš nit išta, samo zamišljeno gledaš u plafon i mrmljaš nešto.
Sreća moja pa je moje oči više nikad neće vidit.