Razlike vjerojatno ima, ali kad čujem da pjesma započinje sa ''Yeah yeah yeah, aha'' odmah to proglašavam istim i gasim.
Isti kurac je i sa jazz glazbom. Kako moj stari kaže, ''to što su sad odsvirali su odsvirali, nema šanse da to ponove'', ali svejedno ću nać par stvari koje mi se sviđaju. Blues pogotovo.
Najgore mi je uletiti u razgovor sa ljudima koji na pitanje što slušaš kažu ''sve'', pa kad im počneš nabrajati bendove i nekoliko glazbenih žanrova odgovore sa ''eh, oni mi se ne sviđaju''. Na kraju ispada da slušaju samo domaću zabavnu glazbu. OK, lažem. NAJGORE je kad uletiš u razgovor sa ekipom koji te, prije nego i završiš rečenicu, prekinu i mrko pogledaju na sam spomen narodnjaka, jer kako meni uopće može pasti na pamet da on/ona sluša narodnjake. U 99% slučajeva takvi i slušaju narodnjake.
Da mene to pitas, ja bih ti rekao ‘nista’. Rijetko kad slusam glazbu, a kad ju i slusam to je vecinom 70s/80s rock (vecinom strani, ali bilo je tad i odlicnih domacih bendova).
Sto se tice narodnjaka, ja ozbiljno ne shvacam sto ljudi vide u tome. Ali s obzirom kakvo nam je stanje u zemlji, ni ne cudi me. Sto drugo ocekivati od naseg naroda?
Jos se sjecam 3. srednje kad smo planirali gdje bi isli u maturalac (95% razreda cure od kojih vecina voli narodnjake) i cim je netko spomenuo Beograd/Budvu, to je bila vriska i veselje, kao da se ide na najbolje mjesto na svijetu. Doslo mi je da se ustanem, sve ih ispljeskam, nogom u guzicu i odite u 3pm. Fala kurcu pa se na kraju islo u Lorret De Mar i to mi je jedan od najboljih tjedana u zivotu i planiramo nas par iz srednje opet tamo uskoro ici.
