Vjeruj da i ja prestravim samog sebe, posebno kad nešto poveliko napišem, pa kasnije naletim na taj post.
Nekad ga i sanjam navečer, probudim se u pola noći, mokar.
Onda sjedim i gledam u tamu 2-3 sata.. i što više gledam sve mi nekakve mega misli dolaze, u kojima poželim da uradim nešto beskorisno, a loše.
Na kraju čujem neke trubače u pozadini, neki sajam, ali ne mogu nikad da dođem do njega, gušim se u mega crnilu dok me vlastiti gnjev ne baci u delirijum i nove noćne more.
Probudim se u toku dana, zbunjen.