Ljudi konstantno podcjenjuju comic book filmove
S razlogom.
Ali, uvijek se vraćamo na ono što sam ja davno rekao i što nitko ne može pobiti.
Imaš filmove - nije bitno kako se zovu, ali nazovimo ih film A i film B. Film A ima poznate glumce i u njega je ulupano dosta milijuna; film B ima manje poznate ili sasvim nepoznate glumce i u njega je uloženo puno manje novca. I jedan i drugi imaju manje-više istu radnju, isti slijed događaja, isti (često besmisleni) scenarij i iste pogreške. Ali, film A će zaraditi ovacije i uz komentare ''...pa ipak nudi solidnu zabavu'' zacementirati čvrstu osmicu na IMDB-u, dok će film B biti popljuvan kao zadnje smeće.
To opet ne znači da je Film B bolji.
Na kraju krajeva, poznati glumci su sa jebenim razlogom poznati.
Svi su oni prošli kroz desetke filmova B i tamo pokazali da su glumčine.
I teorija ti pada u vodu jer postoje filmovi sa neviđenom glumačkom postavom koje je kritika popljuvala masu.
Big Lebowski, Movie 43, Men who stare at goats...
Prvi i treći imaju following i zapravo su genijalni filmovi, a Movie 43 (US verzija) je izgleda samo meni dobar jer sam autist i mentalni bolesnik i štujem te odlike u svemu.
Ne trwba odbacivat nešto jer je popularno. To te ne čini specijalnim ili poznavaocem filma kao medija.
To te samo i jedino čini maloumnim hipsterom.
King's Speech je predobar film koji je ajmo reći primjer tvog B filma.
Opet je pobrao Oscara i hrpu nagrada kad se vidlo da je izuzetan film.
Sve dođe na svoje.
Na kraju krajeva, i Sharknado ima svoje čari.
A za sve bolesnike kao što sam ja, topla preporuka su Birdemic i nastavak mu Birdemic 2: The Ressurection.