Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv familije i klinaca ali se ne vidim u toj ulozi muža i tate.
Možda jesam sebičan, ali to je rizik. Svaki drugi brak propadne, djeca su za kurac danas. Ulažeš 20 g truda i ispadne narkoman. Ima u kvartu, starci situirani, trudili se, klinac propao. Ma zajebi to... Ili dobiješ djete koje je nesposobno za išta. Ružno zvuči, ali fakat ne mislim ovaj jadni i kratki život tome podrediti.
...
Poslano sa mog E2303 koristeći Tapatalk
Svaki put kada dijete ispadne "takvo", uvijek je problem odgoja i roditelji su u nečemu pogriješili.
I nisu tu u pitanju ogromne stvari, nego doslovno sitnice.
Dat ću ti svoj primjer, ja sam od malena igrao šah s dedom (pobijedio sam ga dva puta u životu, jednom jer smo igrali mini šah i on nije razlikovao niti jednu figuru :) ), brat je u šahu mogao raditi što je htio, "šamarao" kraljicu pijunima itd...,
U tom trenutku je to svima bilo simpatično, "pusti ga, zabavlja se dijete".
A kao rezultat toga imaš osobu koja radi nešto po pravilima samo onda kada je pitanje života i smrti, jer je od malena naučio da može raditi što hoće i da pravila za njega ne vrijede...
A da pitaš moje starce sigurno bi ti rekli da smo imali identičan odgoj.
Ljudi ne razumiju da se djeca oblikuju sitnicama, finim "brušenjem", nije to komad stijene koji se kleše, nego nebrušeni dijamant kojeg kad krivo zarežeš, napravio si nepovratno sranje...
Malo analiziraš ljude oko sebe i jednostavno dođeš do uzročno-posljedičnih veza njihovog današnjeg ponašanja i "načina" na koji su odgajani.
Nitko ne postane narkoman ili nesposoban za život sam od sebe ili preko noći.
