Ne mogu baš reć da se slažem s ovom zapad - istok konstatacijom, pogotovo kada se prisjetim nekih svojih iskustava. Što je je, u Beogradu smo stvarno bili prihvaćeni fantastično prije 2 godine, jelo se i pilo na svakom koraku, zajebancija je bila što sa tamburašima i mrgama na ulazima od klubova, što sa vlasnicima splavova. Crna Gora također, sve isto mogu reći za Kotor i Budvu, jako pozitivna iskustva. Ženama je dovoljno bilo reći da smo Hrvati. Tj. lažem, morao sam joj dat i ime, za koje btw. nikad nije čula, da bi pristala na odlazak do hotela.
No recimo Mađarska je već bila nešto potpuno drugačije, ni malo gostoljubivo, nije pomoglo ni ne poznavanje engleskoga s njihove strane, i iako nisam bio duže od dan i pol tamo, osjećao sam se u potpunosti ko stranac koji treba biti na oprezu svaki korak. Jedino iznenađujuće pozitivno što sam doživio tamo su bili policajci koji su nam bili pratnja za bus koji je morao ić seoskim cestama zbog nezgode na autoputu, te su nas otpratili skroz do granice, no sve drugo mi je pustilo jako slab dojam. Također što se istoka tiče, neki kolege koji su bili u Sofiji i Bukureštu su mi također rekli da ni Rumunji ni Bugari ne pršte baš od druželjubivosti, tj da nije ništa veća od one koju ajmo reć prosječno očekuješ. Sličnu stvar kažu oni koji od u Grčku na maturalce.
Što se zapada tiče, slična stvar, negdje je bilo fantastično, negdje kao ovaj dojam iz Mađarske. Irci imaju srce veliko ko Rusija, i ogledni je primjer koji krši to pravilo da je zapadnije hladnije. U 8 dana provedenih u Dublinu osjećao sam se kao doma, svi su bili spremni za pomoć od krajnosti do krajnosti, što da ti pokažu smjer, što da ti plate 20 guinessa u pubu. Sjećam se kako su i zaštitari puštali mlađe od 18 jer smo došli na maturalac iako je to bilo protuzakonito, i da su djevojke bile itekako pristupačne.
Istu stvar mi je rekao frend koji se vratio s 10odnevnog posjeta Londonu. Rekao je da iako ima izrazito puno stranaca, i da nije to baš neka čista britanska kultura, da je nevjerojatno koliko su ljudi bili druželjubivi iako to nije očekivao. Random frajer mu je kupio kartu za navijačku tribinu za tekmu QPR-a kada nije znao kako doć do nje, pri gubljenju sa kartom grada u rukama mu je došao vrtlar obližnjeg parka i pomogao mu, ljudi u metro mu govorili kuda i kako po stanicama, i vidilo se na njemu da mu je iskustvo bilo izuzetno ugodno.
Ja osobno mogu isto reći i za Njemačku u kojoj sam posjetio Munchen, Stuttgart i Berlin. Iako sam bio premalen da se sjećam puta u Munchen sa starcima, Stuttgart pred 2 godine i Berlin pred 9 su ostali u jako lijepom sjećanju. U Stuttgartu su nas nakon tekme njihovi navijači prigrlili, razmjenjivanje šalova, odlazak u grad, pokazali nam gdje su mjesta za izać gdje izlaze tamošnji hrvati, gdje jest itd. Na nekom trgu sa vanjskim šankovima se isto sprijateljili s nekim ženama, i uistinu nemam pogovora.
U Rotterdamu i Amsterdamu sam nažalost bio prekratko i pod prevelikim utjecajem opijata i dama noći da bi mogao objektivno reći išta više, al makar se dobije dobra usluga za cijenu. No zapadna mjesta koja su bila izuzetno hladna i manje ugodna od navedenih su mi bili Francuska i Švica. Od Švicaraca sam to i očekivao, izuzetno su proračunati i privrženi za svoj privatni prostor i jednostavno sve djeluje ultraregulirano, ne ovisno radilo se o Bernu, Lausanni, Genevi ili Zurichu, kantoni nisu igrali nikakvu ulogu. Ali zato nisam očekivao da ću na najviše spletkarenja i varki naletjeti u Francuskoj. Ne znam za veće gradove, ali mjesto gdje smo mi bili na skijanju je bilo preawkward. Srećom bilo je krcato naših jer je takav bio aranžman, ali nije bilo noći gdje prodavači, konobari, komunalni djelatnici nisu pokušavali na ovaj ili onaj način nam pokazat da nismo dobrodošli tamo. Možda je to zbog male sredine na preko 1000m nadmorske visine, pa je teško govoriti dal je tako i u Parizu ili drugim gradovima, no eto, da su bili govna, jesu.
Pod pohvale moram još pridodati mjesta točno sjeverno od nas. Češka, Poljska, i pogotovo Slovačka. Slovaci su jedni od najugodnijih ljudi ikad, nevjerojatno su svi pristupačni, lakše se sporazumijevat s njima nego Slovencima, što na ulici, što u raznim restoranima, klubovima, kafićima. Pred 3 godine sam bio u Bratislavi, i ove godine sam opet bio u njoj u sklopu putovanja u Krakow i bogami nije se ništa promjenilo. Češka je u toj domeni bila nekako najslabija od ovo troje, nemogu reć da je bilo neugodno ili negostoljubivo, ali nisu bili toliko ljudi od naroda ajmo reć kao u ove druge dvije.
E sad, s obzirom da sam se tek vratio iz Krakowa, ukratko dojmovi dok su još svježi. Zemlja ko zemlja izgleda kao ogromni Gorski Kotar samo bez planina. Ravnice spremne na krdo snijega kroz sezonu. No Krakow je očito posljednji bastion te države koji podsjeća na neka stara vremena. Nevjerojatno je kako je ostao netaknut iako su samo par kilometara od njega se događali najveći zločini 2.svjetskog rata. U spoiler ću vam lupit par slika da vidite kako izgledaju i grad, ali i Auschwitz. Uglavnom, centar je ko Zagreb x2, ogromna pješačka zona, tj. stara gradska jezgra, u potpunosti okružena parkovima. Hladnoća je bila mali problem, upravo sad javljaju na vijestima da je 21 osoba umrla od hladnoće sinoć u Poljskoj, no bogu hvala cijene hrane i pića su bile cirkus pa te ugriju. Valuta koju koriste je zlot, 1 zlot = 1,8 kn, i nigdje cijene nisu bile veće od naših. Tj. ekskluzivni restorani i klubovi su nudili cijene jednake kao u našim prosječnima, a njihovi prosječni (niz barova i pubova di smo bili i di većina mladih i ide) su jeftiniji. Primjerice, votka (njihova), jeger, viski (balić i johnnie), koštaju 4 zlota, odnosno 7,60 kn, što je nagnalo sve nas da pijem trostruke doze. Fast Food hrana je od 15-18 kn (zapiekenka, njihovo tradicionalno jelo, baget punjen sa sirom i svim mogućim sranjima je jedna od najfinijih stvari koje sam okusio), ali su porcije kudikamo veće od naših, dok je u dućanima sve jeftinije za nekih 30%. Jedino je kava kudikamo skuplja, capuccino košta 15 kn, ali zato ga rade u šalicama od gotovo pola litre.
Što se tamošnjih ljudi tiče, gostoljubivost je bila na razini. Bilo je krdo poljaka i poljakinja s kojima smo se skompali istu noć i proveli s njima ostatak iste, ali ima i navlakuša (3 ruskinje ti priđu, prodaju ti spiku da si najbolji i najljepši i pokušavaju te odvuć u kafanu vjerojatno lokalnog mafijaša). No uistinu moraš bit retard da ne skužiš di trebaš ić a di ne. Primjer toga je frendica koja je bez para ušla u 5 ujutro u sumnjivi taksi s nekim likom, pa se čudila što ju je tražio plaćanje u naturi. Srećom izbjegla je to jer smo joj posudili pare. Engleski ne pričaju svi, ali se trude da pozovu od prijateljevog prijatelja prijatelja koji zna da prevađa što je eto hvalevrijedno. Klubovi su mi djelovali malčice čudni, niti pozitivno niti negativno, jer ekipa izgleda kao da su svi došli solo već dobro podmazani, i da su stali na plesni podij u nadi da će nešto ubosti, kako muški tako i žene. A s obzirom na količinu karinđanja po wc-ima, očito je da to i pali i da nije problem uhvatit plavokosu poljakinju. :
Put je dug, ali ako si tražite sljedeću destinaciju, uistinu je teško naći nekih mana i ne preporučit grad. Ogroman je, turistički je ultraatraktivan, noćni život buran, zabavan i jeftin, tamošnji ljudi su sjajni, a što se sigurnosti tiče, potrebna je jednaka doza onoj kao i u našim gradovima.
Slike - Krakow:
Slike - Auschwitz
http://imgur.com/a/5S380
