Nakon 80 sati završio sam glavnu priču. Ostali su mi DLC-evi te Hissing Wastes područje koje mi se nije dalo počistiti.
Ne znam što misliti o ovoj igri. Riječ je o serijalu koji mi je jako drag. Origins mi je bio prvi RPG i dan danas mi je jedan od najdražih i najboljih. Dvojka me razočarala nakon fenomenalne jedinice, no i dalje je riječ o jako dobroj igri. Inquisition je trebao biti BioWareov povratak na staro. Povratak u doba Originsa, Mass Effecta ili KoTOR-a. Na neki način su uspjeli, no previše puta sam se pitao "Pa dobro kome je ovo palo na pamet tako napraviti?..."
Prvo ću malo o grafici i audio strani igre. Vizualno, prelazak na Frostbite je pun pogodak. Igra izgleda predivno, art stil je poboljšan, a lokacije su stvarno predivne te izgledom raznovrsne. Od pustinja, šuma pa do zimskih brda Orlaisa, sve izgleda predivno i oku ugodno. Glazba je inače bila odlična u BioWareovim djelima pa ni ovdje nije izuzetak. Počevši od glavne teme koja je vrlo pamtljiva pa sve do izvrsno tajmiranih skladbi svečanog dojma koje podižu atmosferu na sasvim novu razinu. Tu i tamo se zalomi koja loša tekstura, no sve u svemu izvodi se glatko, bez puno problema.
https://www.youtube.com/watch?v=oQDs5P42MNg
Malo o gameplayu. Značajno je napredovao od prethodnih nastavaka te doživio i velike promjene. Držanje lijeve tipke miša kako bi se vršio kontinuirani napad dobrodošla je promjena koja mi je dala osjećaj veće uloge u samoj borbi. No tu dolazimo do jednog velikog problema. Ovo je RPG. Kome je palo na pamet da za Magea kojemu su spellovi najjača karika, stavi samo osam ability slotova?! S obzirom na sve što se može otključati, prostora je stvarno premalo i ubija potencijal koji borba ima.
Važna stavka gameplaya je i istraživanje. E tu dolazimo do problema, a to je BioWareova vizija open worlda. Riječ je o zoni koja se istražuje kako bi se grindalo i tako se postizao level potreban za main quest. To grindanje se vrši riješavanjem hrpetine side questova razbacanih po mapi, riješavanjem zagonetki, pronalaskom povijesnih objekata itd. Sve to super zvuči, jel tako? No side questovi su takoreći svi fetch questovi. Niti jedan side quest nije imao toliko mesa kao što su imali u prethodna dva nastavka. O Witcheru 3 da ne govorim. U te questove ne ubrajam one koji služe za daljnje upoznavanje svih koji prate glavnog lika, Inquisitora. Kada je riječ o tim questovima, jako su dobro odrađeni, no malo prekratki.
Open world me više podsjetio na Ubisoftovu igru, nego li na BioWare. Srećom, tu je glavna priča koja je izvrsno ispričana kroz odlično napisane main questove. Ipak, ti main questovi se više čine kao misije. Više nema slobode kao pri istraživanju Orzammarskih Deep Roadsa ili Brecilianske šume. Sve je na jednoj zatvorenoj zoni. To nije nužno loše, riječ je o pažljivo napisanim misijama koje dosta dugo traju, no opet, gubi se nekako osjećaj da je ovo RPG. Također, kraj igre je... Možda prebrzo došao. Očekivao sam da će ta priča još potrajati. Iako je riječ o standardnoj duljini glavne kampanje Dragon Agea, dobio sam dojam da je sve to zbrzano zbog nedostatka pravih side questova. Dobra je stvar što je sve puno plot twistova, a poznavatelji lorea same igre bit će nagrađeni odličnim otkrićima. Najbolja stvar oko svega ovoga je što odluke iz prethodnih igara imaju dovoljan utjecaj na svijet Inquisitiona da svaki igrač dobije koliko toliko jedinstven prelazak.
Likovi su specijalitet BioWarea i tu su ponovno briljirali. Svaki sljedbenik je interesantan i ima svoj poseban karakter. Ono što mi se svidjelo u ovome nastavku je što nije lako dospjeti na dobru stranu svima. Inquisitior je važna politička ličnost zbog čega mora imati jasne stavove oko nekih važnih tema kao što su rat između Templara i Mageva. Upravo zbog toga protagonist ima jasno mišljenje o svijetu koje se neće stalno poklapati s ostalim članovima inkvizicije. Mala digresija, osobno smatram da je Morrigan jedan od najboljih likova koje je BioWare ikada stvorio.
Kad sam već kod TvM rata. Razriješilo se u jednom questu. Jednom. Questu. Nešto što je šokiralo svijet se tako brzo riješi. Shvaćam da je Corypheus veća prijetnja, no tako brzo riješiti jedan tako velik događaj je odalo dojam da nisu znali što s time dalje raditi.
Sve u svemu riječ je o igri koja me jako zabavila, no zbog svog ubisoftovskog pristupa open worldu je znala biti naporna. Ipak, glavna priča, likovi i prerađeni combat dovoljan su razlog da svaki ljubitelj RPG-a zaigra i ovu igru jer kada se pređe oko nekih upitnih dizajnerskih odluka, riječ je o odličnoj igri.
