Pa gledajte...
završio sam igru jučer, imao 113h, sad na drugi prelazak.
Dajem igri čistih 100/100.
Da, još sam pod dojmom ali jednostavno ne mogu naći manu. Dakle ljudi koji su radili igru su genijalci. Nije to teško kad si japanac.
Pazi, na battle sistemu je radilo 7 ljudi. Ej, 7 ljudi. A battle sistem kompleksan a opet pitak i zarazan. Uglavnom mislio sam da je na igri radilo bar jedno 15 minuta skrolanja ljudi u kreditsima, ali nije uopće. Šaka ljudi, manijaka, koji rade ono što su davnih dana započeli i sad u P5 samo uglancali.
Od kud zapravo početi o personi?
Ne znam.
Priča je jednostavno najbolja koju sam doživio u igrama. Ne pretjerujem, pa jel može bit bolja priča?
Priča te gura sve do kraja. 113 sati mi je prošlo da se nisam okrenuo.
E sad, emocije i osjećaj - atmosfera tijekom igranja, to je ono što dijeli jednu igru od drugih. Ja sam na kraju igre skoro suzu pustio da bih se nakon par minuta smijao kao idiot. I zadnja scena u igri, zadnja scena, bogte, zadnja scena govori sve.
Dugo me nije jedna igra ovako oduševila. Ponovno dala nadu u gejming. Ponovo izdigla japance iznad svih, i poništila sve moje ružne riječi i nemire prema jrpg-u.
Hvala Atlus, hvala Fantomi, hvala ženi mi i deci što toleriraju, fala bogovima što me nije srčani derno, hvala svima sa foruma koji su me ohrabrivali, hvala @foggy koji je bio dosadan kao proljev, hvala svima.
Prenosite moje riječi dalje na forumu, nagovarajte ljude da igraju Personu 5.
Ja znam da hoću i radim to stalno. Svi s kojima se susrećem zadnjih mjesec dana znaju da igram Personu 5 i to im na široko objašnjavam. Svakom. Koga vidim. Svakom. I kome nešto pišem.
I dalje ću.
Tek me drugi prelaz čeka....
