Najveći minus igre, Huey... svaki put kad bi otvorio usta digao bi mi živac.
Ne bih rekao. Ja sam uzivao u svemu tome. Zasto? Objasnjenje je vrlo logicno.
Huey Emmerich je, bez obzira na sve, jako dobro okarakteriziran. Teski egoisticni psihopata, ali drago mi je da je Kojima tako dobro obradio sve svoje licnosti. Upravo je zbog toga dozivljaj nama, koji igramo serijal dvije decenije, vrhunski. Igrajuci
Sons Of Liberty saznajemo da je Otaconov otac, nakon sto je saznao da Otacon ima aferu sa svojom macehom - njegovom zenom iz drugog braka (Strangelove, zena iz prvog braka je Otaconova/Halova majka), pocinio suicid u porodicnom bazenu. Samim tim je pokusao potopiti i svoju kcerku iz drugog braka, Emmu Emmerich, ali nije uspio i kao posljedica toga ona ima traumu od vode sto smo vidjeli u samoj igri kada Raiden vodi Emmu kroz poplavljeni Shell. Takodjer se Huey spominje i u
Metal Gear Solid-u nakon borbe s Gray Foxom, ali ne imenom vec opet kao Otaconov otac.
Mi tada nismo imali pojma ko je taj covjek, a sada mu znamo i ime i prezime. Huey Emmerich. Jako je zanimljivo pratiti razvoj licnosti i sklapati kockice serijala. Upravo je to razlog iz kojeg novi igraci serijala ne mogu dozivjeti ono sto smo mi, fanovi, dozivjeli kroz dugi niz godina.
Ista je stvar i sa Ocelotom. Neko je Ocelota pratio samo nekoliko sedmica dok je zavrsavao cijeli serijal odjednom, a neko skoro dvadeset godina. Nije ista stvar Ocelota prvi put sresti u
Metal Gear Solid ili u
Metal Gear Solid 3: Snake Eater ili u
Metal Gear Solid V: The Phantom Pain. Trebalo je dozivjeti tu legendarnu licnost kroz godine.
Sve navedeno je upravo ona linija koja dijeli stare fanove serijala od novih igaraca. To je cinjenica i zato cesto ne mogu slusati padobrance i njihove gluposti. Ko me razumije, shvatit ce.
