Ovaj serijal sam započeo u srpnju prošle godine. Jučer sam završio MGSV, a time i jedno od najboljih gamerskih putovanja koje sam ikada iskusio. Serijal prepun emotivnih, akcijskih pa čak i komičnih trenutaka koji se savršeno preklapaju. Nakon odigrane četvorke, stvarno sam jedva čekao ovu igru pa evo kakav je utisak ostavila na mene.
Počnimo od jednostavnog, tehnička strana igre. Grafički je vidljivo da je igra dugo u razvoju, no art, dizajn, a pogotovo svjetlost čine ju prekrasnom. Afganistanska pustinja, stijene, uske ceste, ali i prostranstva te prostor Angole koji je odličan kontrast Afganistanu odlično su dizajnirani i igra je užitak za gledati. Sve je popraćeno odličnom audio podlogom. Prvenstveno soundtrack koji je odličan, izvrsno se uklapa te je raznolik. Zatim zvukovi okoline - trčanje po travi ili pijesku, konj u kasu, paljenje džipa pa i neki sitni kao što su zvukovi naglog prolaska kraj drveta dok konj trči svom snagom i bježi od helikoptera koji te gađa sa svojih osam raketa. Također, igra je izvrsno optimizirana. Čisti odmor za oči kako fluidno radi. Animacije su fluidne, a režija odlična. Sve glatko teče i lako se prati.
Gameplay. Jednom riječju - savršen. Ovoliko me sam gameplay neke igre jako dugo nije uvukao. Odigrao sam 22 side opsa za redom jer mi je bilo prezabavno čistiti područja, stvarno sam uživao. Prvenstveno napucavanje čiji je hit reg vrlo dobar, zatim sam stealth koji je najbolji što sam ikad iskusio. Igranje s decoy, minama, kutijama... Sve je vrlo razrađeno i predstavlja užitak. Količina gadgeta i oružja je nevjerojatna, do kraja same igre su mi se stvarale nove stvari za razvoj i nikad mi nije dosadilo, uvijek je bilo prostora za eksperimentiranje. AI neprijatelja je odličan, rijetko kad mi se desilo da sam magično bio primijećen jer netko ima oko sokolovo. Igra dopušta sve, igranje sa zaštitarima, glumljenje Ramba, puzanje kroz čitav outpost, sve je na igraču i njegovom odabiru. Zatim otvoreni svijet koji stvarno nudi igraču mogućnost da sam sebi stvara situacije koje bi prije bile riješene cutscenom. Jedan outpost, a toliko mogućnosti. Pozvati helikopter da pobije sve dok na zvučnicima ide Rebel Yell, a Big Boss trči kroz vatru sa sačmaricom i dovršava preostale vojnike - nema problema. Ulteitit usred outposta s tenkom i sve pročistiti - nema problema. Prići outpostu po noći, sve nokautirati i fultonati bez da vas itko skuži - nema problema. Sve je na igraču.
Zatim priča koja je ako dobro vidim dosta podijelila fanove igre. Uvod je remekdjelo, to sam već rekao. Nevjerojatno napetih sat vremena koji postavljaju niz pitanja na koja jedva čekamo dobiti odgovor. Posljednji plot twist mi je odlično sjeo. Mislim da je dao puno dubine liku Venoma. Prije skoka u Outer Heaven vidimo smiješak koji puno govori. Prihvaća ulogu Big Bossa, shvaća svoju dužnost. Poslije, u Outer Heavenu, shvaća u što je upao. Shvaća da mora biti Big Boss, ali vuče ga natrag vlastita prošlosti manjak ikakvog izbora u tome što je postao. Razbijanje ogledala je simbolično, vidi sebe u njemu, a mora vidjeti Big Bossa. Nakon slušanja Truth kazeta, dosta toga se zaokružilo. Zero je ispao iznenađenje i mislim da se time gubi nekakva ideja velikog negativca što serijal čini realističnijim. Posljednja kazeta gdje on posjećuje Snakea je odlična, vidi se pravi Zero. Isto tako, Ocelot mi se jako svidio u ovom nastavku. Po prvi put ga vidimo bez nekakvog plana ili zavjere, vidimo ga onakvog kakav je. On ni sam nije svjestan da je Medic zapravo Venom i tu vidimo pravog Ocelota. Osoba koja Big Bossa smatra prijateljem, ali i svojevrsnim mentorom. Vrhunac sam njegovog lika vidio u trenutku Hueyevog egzila vrlo zrelo komentira kako će Huey jednog dana shvatiti svoje postupke i to će ga pokopati, to će mu biti jača kazna od smrti. Pogledao sam Episode 51 i tu se krije možda najveće razočarenje ovom igrom. Kako ovo nije bilo u igri!? Sahelanthropus je morao biti odgovoreno pitanje, jednostavno je morao. Ta nedovršenost me jako smeta. No sam kraj i plot twist me nisu razočarali.
U svakom slučaju, proveo sam 67 nevjerojatnih sati u ovoj igri, a preko 100 u čitavom serijalu. Bilo je nevjerojatno iskustvo po prvi put sve likove i priče doživjeti i veselim se ponovnom igranju čitavog serijala. MGSV nije najbolji MGS, ali je IMO odlična igra i odličan dio čitavog serijala kojem ću se rado vraćati.
EDIT:
Zaboravio sam nešto nadodati na komentar o kraju
Moja interpretacija toga da 'obični' Medic postaje Big Boss je ta da smo mi zapravo Big Boss. Kojima je nama ostavio tu ulogu i to je nasljedstvo koje ostavlja. Čak i zadnja poruka koju Big Boss ostavi Venomu se može tako shvatiti. On se zahvaljuje Medicu, ali se zahvaljuje i nama i poručuje nam da smo mi jednako Big Boss kao i on. U tome vidim čar kraja.
