Sad kad sam završio, moram reći da CH2 nije besmislen. Međutim, pravi je drlog. Miksanje extreme, stealth i sličnih misija među one glavne im nije trebalo. Ja sam veliku većinu toga preskočio, a za otključavanje glavnih misija bilo je dovoljno odigrati 1-2 side misije ( one glavne i žute side ops misije sam naravno obavljao kada su se pojavile). Najveći problem CH2 je što i dalje ostavlja dojam nedovršene igre. Side ops i misija s Quiet ostavlja jako dobar dojam, ali ovo je toliko daleko od razine CH1 da uopće ne zaslužuje nositi isto ime. Točno se vidi da je nedostajalo više vremena, barem za dovršavanje one mitske 51 misije. 46 misija ostaje neki true ending, ali čak ni to nije toliko šokantno kao MGS V u cjelini, koji je kontroverza za sebe.
Igru će mi ponovo ostati u pamćenju kao najbolji stealth akcijski naslov koji se pojavio na tržištu, ali ujedno i ostavlja gorak okus da onog starog MGS-a više nema. Izuzev "običnog" gameplaya, boss borbe su u ovom nastavku katastrofalne. Skull Face je tu jedina karizma, no znamo da ta dionica s njim nije igriva. Quiet je c/p svih snajperskih borbi u serijalu dosad, no ponajviše vuče na onu s The Endom. Borba s MG je pak bila smijurija. Čak je smislenija i dionica kada na vas nasrne gomila tenkova i helić misija s Quiet na kraju njezinog story linea, i kada vas mogu ubiti jednim topovskim hicem, u odnosu na ovo. Ostalo nije vrijedno ni spomena, pogotovo Skullsi i Man on Fire ( Volgin). Usporedimo MGS V s MGS 1 i vidjet ćemo da je već tu razlika nebo i zemlja u odnosu na taktike za boss borbe. Pa praktički svaki je bio priča i mehanika za sebe! Ovo je valjda prokletsvo open world dizajna, jer dručije ne bih znao objasniti gdje je stvar pošla ukrivo.
Na priču nemam toliko prigovora. Išli su na drukčiji MGS, i to smo na kraju dobili. Nema kilometarskih animacija, nema milijun dijaloga preko codeca i Snakeovog uobičajenog lamentiranja o svemu što se pojavi na ekranu, što je ok. Tehnički, igra je odlična, pa i više od toga s obzirom na to što se može u jednom trenutku događati na ekranu, bez ikakvog trzanja. Ovdje mi je najveći prigovor da kronično nedostaje još jedna lokacija pored Afganistana i Afrike.
Mogao bih još o igri, ali većinu toga smo već rekli. MGS V će se još igrati, ali ostavlja nekako praznjikav dojam i podijeljene emocije. Posebno jer je izvjesno da je i zadnji. No opet, čak i u ovakvom prezentiranom obliku, ne zaslužuje ništa manje od 9/10. Jer konkurencije jednostavno nema, a jedan Splinter Cell ( i slične igre) nikad neće imati čar MGS-a. I baš zato se nadam da će Kojimin budući angažman pokrivati ovaj isti žanr. Neću reći zbogom ovoj igri, poput nekih pojedinaca ovdje, ali iskreno, nisam siguran da će se MGS V ponovno prelaziti. MGO se čini privlačnim i vjerujem da je to "igra u igri", ali mene još prvenstveno zanimaju preostale side ops misije. I preslušavanje kazeta poradi popunjavanja praznina u priči, dakako.
