maverick ako se kače, to je vjerojatno zato što su ti postovi provokativnog karaktera što će uzročno-posljedičnom vezom izazvati nekakvu vrstu rasprave. Sad u kojem smjeru će ići ta rasprava to ovisi o dvije strane - o tebi i o njima. I njihovi postovi također znaju biti provokativnog karaktera pa po potrebi novonastale neželjene dijelove rasprave budu sankcionirane i to je to. Ignore je funkcija foruma koju si, što se mene i bilo koga drugoga tiče, slobodan koristiti jer ima svoju svrhu. Samo prema mom mišljenju, ta funkcija je kratkotrajnog dobitnog, a dugoročno nestimulirajućeg karaktera za pojedinca koji će nastaviti posezati za onom "ili po mome, ili nikako.". Ipak, krajnji izbor je svavim tvoj, a za svaku tvoju pa i bilo čiju drugu akciju, uvijek ima reakcija. To barem znaš i sam.
K.
Normalnost je po mom mišljenju neka iskonstruirana asimptota koja redovito mijenja svoj karakter kako se mijenjaju sličnosti u obrascima ponašanja većine pojedinaca. Pošto svi imamo usađenu tendenciju da želimo po nečemu biti posebni i isticati se iz mase, po defaultu bi trebali odbacivati tu normalnost. Ali kad pogledaš svi to odreda radimo, znači to je zapravo - normalno ponašanje.
Čak su i svađe i nametanje argumenata u nekim trenutcima poželjni, koliko god to apsurdno zvučalo. Gdje je stimulacija pojedinaca u raspravi gdje se svi međusobno slažu u svemu? Klonovi nismo, vlastite preferencije i ukuse imamo, pa prema tome, ako smo iskreni, oko nečega se nećemo složiti. E sad, zašto svađa i rasprava? Što će drugo dovoljno efikasno natjerati pojedinca da kontinuirano redefinira (odnosno nastoji) poboljšati svoje ponašanje, rafinira ukuse, širi horizonte i slično? Čak i nekonstruktivna rasprava koja eskalira u svađu može imati odjek u self absorbed pojedincu da skine sa sebe prvu ljušturu svoje čahure i zapita se: "A što ako sam u krivu? Što ako moje nije jedino ispravno?".
Naravno, ako samo bude međusobnog klanja gdje prevladava toksičnost, to je već drugi ekstrem u koji ne treba zalazit jer ruši sve pokušaje temelja da se na prethodno srušenim temeljima zaključene rasprave stvori dvorac novih spoznaja i učenja. Prema mom mišljenju, ultimativni vrh bi bila objektivna rasprava gdje se mišljenja uvažavaju te individua nema kompleks entitlementa da drugome nameće svoje "istine" kako bi dobila kratkotrajnu zadovoljštinu. Na kraju, ja nisam tu da ti kažem kako "to nešto mora biti tako!", nego ja sam tu samo da ti ponudim potencijalni "drugi kut gledanja" koji možeš, ali ne moraš prihvatiti u svoj roster pogleda. Zašto? To je tvoj izbor.
Tako da, IMO, prosječno gledajući, MGSV i RDR2 su jako dobre igre i bilo bi krajnje iluzorno proglašavati ih smećem. Sad, kako će tko to "jako dobro" (de)gradirati, na njemu/njoj je.