Sve shooting igre skupa su nerealisticna "piu-piu-piu" *****, jedino relevantno sto se pucanja tice je tek izazov kao takav - pa mi je (tom logikom, samo TOM) zanimljiviji ME1 nego ME3.
Drugi argumenti naravno postoje osim ovog kojeg ovdje navodim, to nikako ne sporim. Ali zaista, shooting igrice nikakve rl relevantnosti nemaju osim kao test refleksa i zivaca - pri tom "realizam" shooting elemenata naprosto je cisto iluzoran.
A onda ide treca kategorija, i najvaznija kad o igrama ovdje govorimo. A to je ugodjaj, prica, drama, set-pieces i razradjenost gameplay mehanika (pri tom je njihov "realizam" bitan 0%) - a u tome linearni HL2 rastura. I jos mnoge igre.
