Jedina igra u kojoj mi je čitavo vrijeme na pameti 'Ne može ljepše od ove lokacije' i onda dođem do sljedeće i opet isto kažem...
Kakav svijet, ovo je novi standard u open world igrama.
Slazem se. Svijet je stvarno predivan ali mene osobno je jedna druga stvar odusevila. Mislim da je Witcher 3 mozda i najbolje 'napisana' igra ikada. Dijalozi su odlicni. Toliko sjajnih likova i svaki razgovor je zanimljiv i ima smisla. Bas se vidi da su si tu dali jako puno truda. Karakterizacija je vrhunska.
Kada sam prvi put dosao kod Emhyra. Bas su uspjeli postici da taj lik svojim nastupom i stavom djeluje mocno. Kao sto i je s obzirom da je Emperor.
I Radovida su isto odlicno prikazali. S jedne strane inteligentan ali opet psihopat. Djikstra isto odlican. O Yen, Triss, Dandelionu, Ciri i ostalima ne treba ni trositi rijeci.
Ima ih jos. Storytelling na razini vrhunskog filma i mislim da je tu Wild Hunt postavio visoke standarde.
Još je Witcher jedinica postavila visoke standarde po pitanju storytellinga, iako da, trojka je što se tiče prezentacije likova napravila korak dalje.
Načelno ne bi rekao da su to najbolji dijalozi ikad - Planescape Torment mi je dosta bolji pa čak i Inquisition kada su u pitanju glavni likovi čiji su monolozi bili baš jebeno dobro sročeni. No nebitno.
Ono što je po meni najveća snaga witchera su njegovi questovi - iako po gameplayu nisu ništa posebno (popričaj s quest giverom, dođi na mjesto zločina, uključi witcher sense, malo istraži, slijedi trag i ubij neku beštiju), imaju jako dobre "pričice" koje u konačnici u glavi igrača izgrade taj svijet uništen ratom, a koji je posljedica "igre prijestolja".
Ideja igre je da pokaže igraču kako sve odluke imaju težinu, bez obzira bile na strani nekog seljaka ili cara velikog carstva. To je nekako i rezime cijelog serijala - perspektive, likovi u različitim klasama društva, odluke, posljedice. I backstory white frosta koji je u službi kontrasta beznačajnosti svega toga.
