Publisher: Capcom
Developer: Clover Studios
Žanr: Akcijska avantura
Platforme: PS2, Wii, PS3
Okami je još jedna u nizu igara legendarnog Hidekia Kamiye, tvorca danas legendarnih naslova kao što su Devil May Cry, Resident Evil 2, Viewtiful Joe te Bayonetta). Okami je jedinstveno, filozofijom prožeto, vizualno i auditivno remek djelo.
Moja priča započela je odmah čim sam je vidio u Gameplayu. Prvo što me oduševilo je vizualna prezentacija. Igra koristi cel-shaded tehniku koja u pokretu djeluje kao akvarel. Naravno, to sve ima itekako smisla budući da se igra zasniva na tehnici slikanja. Ta tehnika se naziva Celestial Brush i daje nam mogućnost stvaranja i uljepšavanja prostora upotrebljavajući svoj rep kao kist. Postoje 15 različitih moći koje nam daju bogovi sa Celstial Plain i svaka moć ima svoju posebnost. Zanimljivost je kako se cijela igra zasniva na uporabi tih vještina pa tako CB možemo koristiti, za već spomenuto uljepšavanje prostora, rješavanje zagonetaka te naposljetku i u borbi; gdje je ponekad i ključan. Igra vas nikad neće prestati fascinirati svojom inovativnošću. Tome u prilog ide i činjenica kako je svaki boss postavljen kao određena zagonetka te da je potrebno shvatiti nj. mane i iskoristiti ih protiv njega samog, najčešće upotrebljavajući neke od svojih moći.
Iako igra nije frenetični H'n'S, ne može se posramiti svojim gameplayom jer fluidnošću konkurira Bayonetti i Ninja Gaiden. Kao i u svemu tako i u borbi Okami ostavlja poseban i originalan dojam.
Neprijatelji su vidljivi u obliku smotuljka i sami biramo hoćemo li ući u borbu te se borba odvija u areni. Tokom borbe nisam niti jednom primjetio zastajkivanje, iako je ekranom letjelo na stotine latica i bilo još dvostruko toliko drugih efekata.
Nadalje, postoji velik broj poteza koji se mogu dodatno kupiti (najzanimljivije mi je mokrenje) i pozamašan broj oružja. Oružja se dijele na 3 različite vrste (reflector, rosaries, glavies) od kojih svako ima po 4 inačice koje dobivamo kupnjom ili pobjedom nad određenim bossom, a da ne spominjem pozamašan broj dodatnih accessoriesa. Igra je krcata stilskim detaljima pa tako kada sretnemo novog protivnika on će se predstaviti kroz animaciju te preslikati na papir, vrlo efektno i ukusno.
Treća stavka je zvuk. Valja naglasiti kako je glazba bazirana na klasičnom, drevnom japanskom zvuku, te kao takva briljira. Bilo da se radi o nekoj banalnoj situaciji, situaciji prožetoj emocijama ili pak o epskoj borbi. Sasvim druga stvar je VA. Igra koristi neki kvazi jezik, koji sam shvatio kao parodiju na japanski. No međutim, bilo kako bilo, kvari dojam o sveukupnoj prezentaciji jer nakon nekog vremena može postati naporno. To je zapravo jedina konkretna mana igre.
A sada da se malo pozabavimo pričom. Ona je zapravo poprilično jednostavna. Radnja se odvija u zemlji zvanoj Nippon nad kojom se nadvila tama nakon što se oslobodilo drevno zlo, a mi u ulozi bijele vučice Amaterasu imamo težak zadatak uništiti to zlo i spasiti svijet od vječne tame. Ništa posebno, rekli bi neki, no međutim, Okami kao i svako drugo remek djelo ima dubinu. Neće ovdje biti nekih ogromnih preokreta ali kada je završite možda ćete ispustiti pokoju suzu. Ovo je igra koja fascinira jednostavnošću, koja oduševljava svojom emotivnošću, svojom inspirativnošću, i igra koja nas uči kako u životu nije sve lagano, ali može postati uz mrvicu vjere. Ovo je jedna od onih igara koje vas nadahnjuju i u vama probuđuju i ono malo umjetničkog duha što čuči u vama, ali samo ako joj to dopustite.
Sve to samo zato što je napravljena sa srcem i što pokazuje kako su i igre umjetnost ako im se tako pristupa. Atmosfera igre je čisto artističko-japanska uz pomalo creepy dijelove. Ovdje ima puno humora, puno upečatljivih likova, puno banalnih problema te svima nam poznatog anime prenemaganja.
Kako završiti tekst o jednoj od najboljih igara svih vremena? Kako opisati sve te emocije koje su me pratile na ovom divnom putovanju kroz predivno vizualiziran svijet?
Teško je sada, nakon ovoliko godina opet skupiti sve te male dijelove mozaika koji ovu igru čini toliko posebnom. Emocije nisu izblijedile, samo su prerasle u nešto što je teško dohvatiti i iskazati riječima ali je uvijek tu. Srce mi i danas zatreperi kada se sjetim endinga i posljednje bitke. To se jednostavno usadi u dušu i svaki se put iznova rascvijeta u divnu paletu emocija.
Okami je više od igre, ono je pravo, punokrvno remek djelo nesputano predrasudama i prožeto ljubavlju. Ljubavlju koja se širi od srca do srca. Potrebno ju je samo pustiti a to je, uz trunčicu nade, najmanje što možete učiniti.
https://www.youtube.com/watch?v=saOiqbUtJUI
https://www.youtube.com/watch?v=ijZ2FICFHzA
